Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Denisa Bećirović obratio se na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Poštovani predsjedavajući,

uvažene ekselencije,

na početku obraćanja koristim priliku da pozdravim predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN), uvažene ambasadore država članica Vijeća sigurnosti UN-a i druge ambasadore, kao i gospodina Christiana Schmidta, visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

Iz Izvještaja visokog predstavnika može se uočiti da je politička i sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini kompleksna i izazovna.

Ovaj dokument dodatno potvrđuje važnost postojanja kontinuirane pažnje međunarodne zajednice, s ciljem zaštite mira, stabilnosti i Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum).

Dame i gospodo,

uprkos brojnim izazovima, Bosna i Hercegovina je ostvarila značajan napredak na evropskom i evroatlantskom putu.

Evropsko vijeće je 15. decembra 2022. odlučilo da Bosni i Hercegovini bude dodijeljen kandidatski status za članstvo u EU.

Evropsko vijeće je 21. marta 2024. donijelo odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom.

Usvojili smo i dostavili šest programa reformi BiH u sjedište NATO-a u Briselu, a u toku su pripreme za usvajanje ovog dokumenta za 2026. godinu.

Bosna i Hercegovina je ispunila uslove da dobije poziv za članstvo u NATO.

Naši rezultati bili bi još bolji da nije bilo stalnih opstrukcija i blokada iz entiteta Republika Srpska.

S ciljem objektivnog sagledavanja aktuelne situacije u Bosni i Hercegovini, neophodno je ukazati na činjenice koje su prethodile trenutnom stanju.

Posebno naglašavam sljedeće:

 Republika Bosna i Hercegovina, članica UN-a, bila je žrtva brutalne agresije od 1992. do 1995. godine;

 protiv Republike Bosne i Hercegovine vođeni su udruženi zločinački poduhvati;

 nad Bošnjacima je počinjen genocid, jedini genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata;

 velikodržavni protagonisti pokušavaju i u postdejtonskom periodu realizirati ciljeve koji nisu ostvareni tokom oružane agresije.

Ignoriranje ovih činjenica, utvrđenih i presudama sudova UN-a, ne pomaže nikome. Naprotiv, njihovo zanemarivanje može dovesti do pogrešne dijagnoze stanja, a nakon toga i do eventualno novih pogrešnih koraka.

To ne smijemo dozvoliti.

Dame i gospodo,

iza nas je veoma teška 2025. godina.

Antidejtonska politika rukovodstva entiteta Republika Srpska dovela je Bosnu i Hercegovinu na rub oružanog sukoba.

Najgori scenario smo izbjegli zahvaljujući institucionalnom i odgovornom djelovanju na pravnom i vanjskopolitičkom planu.

Također, izvukli smo jednu važnu pouku: bilo kakvo ugrožavanje pozicije i nadležnosti Ustavnog suda BiH, državnih pravosudnih organa i visokog predstavnika moglo bi imati nesagledive posljedice za mir i stabilnost Bosne i Hercegovine i ovog dijela Evrope.

Posebno želim upozoriti na opasnost ugrožavanja uloge visokog predstavnika.

Visoki predstavnik postoji na osnovu Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma i on je konačni tumač civilnih dijelova Sporazuma.

Potpisnici i svjedoci Dejtonskog mirovnog sporazuma znali su i krajem 1995. da je ovo važna institucija za zaštitu ovog međunarodnog sporazuma. Oni su znali da Sporazum u cjelini ne može funkcionirati bez Aneksa 10.

Dejtonski mirovni sporazum nije jelovnik, da birate šta želite, a šta ne želite. To je međunarodni sporazum koji se mora cjelovito poštovati.

Predstojeće imenovanje novog visokog predstavnika treba biti izvršeno na način da:

 kao i do sada, Vijeće za implementaciju mira izabere novog visokog predstavnika;

 ne budu ugrožene nadležnosti i mandat visokog predstavnika.

O zatvaranju OHR-a može se govoriti tek nakon što bude ispunjen 5+2 program.

Da zaključim: problem Bosne i Hercegovine nije visoki predstavnik, već antidejtonska politika koja otvoreno zagovara rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i Bosne i Hercegovine.

Dame i gospodo,

budimo potpuno jasni i direktni: Dejtonski mirovni sporazum ruši rukovodstvo entiteta Republika Srpska, a ne visoki predstavnik.

Vrijeme je da zaustavimo rušitelje Sporazuma, a ne da slabimo institucije koje ga čuvaju.

Susjedne države Republika Srbija i Republika Hrvatska nemaju pravo da se miješaju u unutrašnja pitanja države Bosne i Hercegovine.

One nisu garanti, već potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dakle, Srbija i Hrvatska su preuzele dodatnu međunarodnu obavezu da poštuju nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, kao i presude sudova UN-a.

Izuzetno je značajno to da su sve članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, povodom obilježavanja 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, naglasile važnost poštovanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Tom prilikom, članice Upravnog odbora su posebno istakle da:

 Bosna i Hercegovina nije nastala 1995. već je nastavila svoje pravno postojanje;

 suverenitet isključivo pripada Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi;

 entiteti postoje na osnovu Ustava BiH i nemaju vlastiti suverenitet.

Čelnici entiteta Republika Srpska nastavljaju ugrožavati Dejtonski mirovni sporazum.

Oni javno zagovaraju:

 unilateralno destruiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma;

 uništenje države Bosne i Hercegovine;

 i druga kršenja međunarodnog i nacionalnog prava.

Dame i gospodo,

skandalozno je da su čelnici entiteta Republika Srpska sklopili ugovor s jednom lobističkom kućom, s ciljem rušenja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U ovom ugovoru, kao glavni ciljevi, navedeni su:

 promjena vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini;

 redefiniranje statusa entiteta Republika Srpska;

 osiguranje međunarodne podrške za secesiju;

 i osporavanje osnovnih dijelova Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ovakva antidejtonska politika direktno ugrožava mir i stabilnost u cijeloj regiji.

O opasnoj politici govori i tzv. izvještaj koji je Vijeću sigurnosti UN-a nelegalno dostavila Vlada entiteta Republika Srpska.

Navedeni izvještaj, osim neistina, sadrži i elemente propagande kakvoj smo svjedočili uoči izvršenja genocida nad Bošnjacima.

Bit ću jasan: ovo je ponovno aktiviranje genocidne propagande.

Političari koji slave presuđene ratne zločince pokušavaju da od žrtve opet naprave metu za novi genocid.

To je nedopustivo, sramno i izuzetno opasno.

Destruktivne političke snage pokušavaju kreirati opasne etničke podjele, uključujući stvaranje takozvanog trećeg entiteta.

Takve nerazumne politike su tokom 1990-ih godina nanijele ogromno zlo i moraju se sasjeći u korijenu, jer mogu ponovo uzrokovati sukobe i stradanja.

Nedavno je u Zagrebu održan skup na kojem su ponovo crtane karte etničkih podjela u Bosni i Hercegovini.

Zbog toga ovdje, u Vijeću sigurnosti UN-a, želim biti veoma jasan: zagovaranje etničkih podjela u Bosni i Hercegovini nije politika, to je direktna prijetnja miru.

Historija nas uči da kad god su u Beogradu i Zagrebu crtane karte o podjeli Bosne i Hercegovine, stradali su građani i narodi moje države.

Naša je zajednička obaveza i odgovornost da nikada više ne dozvolimo crtanje granica po otvorenim ranama.

Građani i narodi Bosne i Hercegovine zaslužuju mir, stabilnost i ekonomski napredak.

Jedna od čestih političkih prevara antidejtonskih snaga je izazivanje straha od unitarizma u Bosni i Hercegovini.

Govoriti o opasnosti od unitarizma i centralizma u duboko decentraliziranoj Bosni i Hercegovini je potpuno besmisleno.

Zastrašivanje navodnim unitarizmom ima za cilj da:

 skrene pažnju sa stvarnih problema Bosne i Hercegovine;

 produbi etnonacionalističke pokušaje paralize državnih institucija;

 i sabotira evroatlantske i evropske integracione procese.

Zato i ovdje, na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, treba jasno reći da je to politički narativ velikodržavnih protagonista.

Dame i gospodo,

danas se ne obraćam samo kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, već i kao glas miliona ljudi iz Bosne i Hercegovine koji vjeruju u budućnost.

Naša budućnost nije zasnovana na podjelama, već na znanju, inovacijama i dostojanstvu svakog čovjeka.

Moja vizija Bosne i Hercegovine je stabilna, sigurna, obrazovana i digitalno razvijena evropska država – društvo zajedničkih vrijednosti, održivog razvoja i snažnih institucija.

Šta treba činiti u Bosni i Hercegovini?

Prvo, prema međunarodnom i nacionalnom pravu, kao i prema konačnim i obavezujućim presudama Ustavnog suda BiH, državna imovina je vlasništvo države Bosne i Hercegovine.

O tome ne smije biti političke trgovine.

Drugo, potrebno je pristupiti implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

U tom procesu neophodno je jačati demokratsku i multietničku državu Bosnu i Hercegovinu i eliminirati svaki oblik diskriminacije građana.

Treće, Ustavom BiH je jasno definirana supremacija države Bosne i Hercegovine nad entitetima.

U tom kontekstu važna je poruka i članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira da se Ustav BiH mora u potpunosti poštovati i da on ima prvenstvo nad entitetskim ustavima i zakonima.

Četvrto, smatram da je važno da Vijeće sigurnosti UN-a i u 2026. usvoji Odluku o produženju mandata EUFOR/Althea.

Prisustvo EUFOR-a je važno za očuvanje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, ali i u regiji.

Peto, za stabilnost i sigurnost Bosne i Hercegovine i regije važno je dinamizirati put Bosne i Hercegovine u punopravno članstvo NATO-a i EU.

Šesto, krajnje je vrijeme da međunarodna zajednica i visoki predstavnik zaustave antidejtonske pokušaje ugrožavanja državnih institucija Bosne i Hercegovine.

Primjera radi, važno je spriječiti pokušaje iz entiteta Republika Srpska da ugase Javni radiotelevizijski servis Bosne i Hercegovine, kao nezavisni emiter na nivou države.

Na kraju, u ime građana Bosne i Hercegovine, iskreno se zahvaljujem prijateljima naše države.

Mi nismo zaboravili pomoć koju smo dobili od mnogih država članica UN-a.

Bosna i Hercegovina to cijeni i ne zaboravlja.

Čuvajmo zajedno mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini i regiji.