Bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Miomir Žužul iznio je u svom nedavnom istupu analizu trenutne političke situacije u Bosni i Hercegovini, fokusirajući se na nužnost unutrašnjeg dogovora kao preduvjeta za daljnji napredak.

Žužul smatra da se Bosna i Hercegovina nalazi na prekretnici na kojoj dosadašnji modeli tumačenja Dejtonskog mirovnog sporazuma više ne daju rezultate, te da je za opstanak države neophodno postići dogovor koji bi osigurao jednakopravnu zastupljenost triju konstitutivnih naroda.

Govoreći o geopolitičkim prilikama, on je ukazao na važnost trenutnog "momenta" u kojem Evropska unija pokazuje otvorenost za proširenje, dok put prema NATO savezu vidi kao još prioritetniji proces.

Ipak, on upozorava da su unutrašnja prepucavanja i insistiranje na izbornim modelima koji nisu predviđeni izvornim mirovnim sporazumom glavne kočnice koje državu drže u začaranom krugu.

Prema njegovom viđenju, podrška međunarodne zajednice postoji, ali ona ne može nadomjestiti nedostatak konstruktivnog dijaloga unutar same zemlje.

Pitanje američkog angažmana Žužul interpretira kroz prizmu "konstruktivnog interesa", s posebnim naglaskom na Južnu plinsku interkonekciju.

Ovaj projekt vidi kao ekonomski temelj za stabilizaciju političkih prilika, s ciljem harmonizacije odnosa u Federaciji BiH i sprječavanja destabilizirajućih politika u Republici Srpskoj koje bi mogle voditi ka secesionizmu ili jačanju ruskog utjecaja.

On naglašava da vanjske sile imaju svoje interese, ali da konačna odgovornost za funkcioniranje države ostaje na domaćim akterima.

U pogledu unutrašnjeg uređenja, Žužul smatra da legitimne rasprave o reorganizaciji države ne predstavljaju rušenje, već pokušaj pronalaženja održivog modela opstanka.

On ističe da rješenje mora isključiti svaku formu dominacije jedne nacije ili religije nad drugima, pri čemu oblik uređenja zavisi isključivo od konsenzusa naroda koji u BiH žive.

Na kraju, Žužul podcrtava nezamjenjivu ulogu Republike Hrvatske kao partnera na putu ka euroatlantskim integracijama, kritizirajući diplomatsku retoriku bh. zvaničnika koja se protivi Zagrebu, uz zaključak da je za pomicanje evropskih granica prema istoku nužna stabilna i partnerska saradnja dvije države.