Smješten na ušću Sane u Unu, na strateškom raskršću puteva između Panonske nizine i dinarskog planinskog sistema, Bosanski Novi danas je općina koja se suočava s demografskim i ekonomskim padom.

Od prijeratnih 35.434 stanovnika, prema Popisu iz 2013, u Bosanskom Novom ih je ostalo svega 27.115, dok broj Bošnjaka, koji su nekada činili više od trećine stanovništva, sada iznosi manje od četvrtine.

Mladost odlazi, stari umiru, a vlasti ne čine ništa da se situacija promjeni i odlazak zaustavi.

Općina broji 48 naselja od kojih je samo jedno gradsko, četiri su mješovitog tipa, a ostala su pretežno seoska. Po završetku rata, Bosanski Novi je bio jedno od prvih područja u Bosni i Hercegovini koje je započelo proces masovnog povratka.

- Povratak Bošnjaka u Bosanski Novi počeo je 1999. i 2000. godine, kada je međunarodna zajednica bila usmjerena na druga područja. S obzirom na to da je Prijedor tada bio pod sankcijama, mi smo iskoristili priliku i odmah krenuli u obnovu. Najveći zamah bio je 2003. kada je ostvareno čak 54 posto povratka Bošnjaka u odnosu na Popis iz 1991. godine - prisjeća se Fikret Halilović iz Bosanskog Novog.

Međutim, nakon tog kratkog razdoblja optimizma, uslijedio je egzodus.

- Ljudi su nekoliko godina radili oko kuće, bavili se zemljoradnjom, ali bez posla nije bilo života. Mnogi su morali otići u Švedsku, Francusku i druge zemlje Evrope. Čak su im i te zemlje pomagale da napuste BiH - kaže Halilović.

Političko prisustvo Bošnjaka u Bosanskom Novom s godinama je oslabjelo.

- Danas imamo samo tri vijećnika od ukupno 27 u Skupštini općine. Nakon povratka ih je bilo sedam, i to je bio naš maksimum - navodi Halilović.

Demografski trendovi također su zabrinjavajući. Ove godine u prvi razred upisano je samo 12 bošnjačke djece, što je znatno manje nego ranijih godina.

- Nakon što su 2004. dva autobusa Bošnjaka otišla u Francusku, stvari su krenule nizbrdo i taj proces se do danas nije zaustavio - ističe Halilović.

Prema njegovim riječima, danas u Bosanskom Novom živi nešto više od hiljadu Bošnjaka, uglavnom starijih osoba.

- Svjesni smo da će s vremenom taj broj biti još manji, ali sam uvijek bio optimista. Vjerujem da će promjene u svijetu, posebno u Evropi, dovesti do povratka naših ljudi ovdje, odakle su nekada otišli - kaže Halilović.

Privredna aktivnost u Bosanskom Novom danas je skromna. Uglavnom su to, kaže Halilović, javne ustanove na budžetu općine: komunalno preduzeće, dom zdravlja i slične institucije.

- Postoji nekoliko građevinskih firmi sa po dva ili tri radnika, koje rade samo sezonski. Najjača firma je paletara koja proizvodi eko palete i zapošljava pet do šest radnika - objašnjava Halilović.

Osim toga, postoji i manja privatna firma koja se bavi izvlačenjem drva iz šume, cijepanjem i izvozom, sa svega tri zaposlena.

- Ukupno, s administracijom Općine, ima otprilike 700 stalno zaposlenih, te još između 300 i 500 koji povremeno rade u obrtima. Bosanski Novi je, nažalost, grad koji polako umire - zaključuje Halilović.

Posebnu zabrinutost, dodaje, izaziva i problem mogućeg nuklearnog odlagališta u susjednoj Hrvatskoj, preko rijeke Une, što dodatno komplicira ionako tešku situaciju u ovoj pograničnoj općini koja se posljednjih godina bori sa ogromnim vanjskim migracijama.