Postoji izreka koja kaže da ako želite saznati više o nekom gradu između ostalog treba da posjetite pijacu. 

U manjim gradovima kao što je Jajce pijaca ili tačnije pijačni dan održavaju se srijedom. I onda tu na pijaci, koja spada među najstarije pijace u ovom dijelu BiH, osjetite i svu živost grada, jer tu su se sa svih strana sastali i kupci i prodavači i iz okolnih mjesta. Da se sretnu, koju progovore, da kupuju, prodaju...

Karakteristika ove pijace je da se tu još uvijek prodaje, kako kaže hroničar Jajca Tvrtko Zrile, tradicionalno, sa zemlje.

Nedaleko od Jajca je i Mrkonjić Grad, nekad poznat kao i Varcar Vakuf. A Varcar Vakuf poznat je po kosama kovanicama znanim Varcarkama, a za kosu Varcarku kažu da se s njom najbolje i najbrže kosi.

Kovači koji su stvarali ovu britku i nelomljivu kosu živjeli su u Varcar Vakufu (danas Mrkonjić Grad).

Najpoznatije porodice koje su stotinama godina prenosile majstorluk kovanja i kaljenja kose Varcarke su starosjedioci Varcar Vakufa.

U knjizi "Mrkonjić-Grad" Ivan Lovrenović zapisuje da se „Kovački zanat, koji će do dana današnjega obavijati krugom tajnovitog majstorstva mnoga koljena...a zvonku savršenost kose Varcarke pronijeti do crnogorskih krševa i mađarskih ravnica, uobličio se - izgleda - u srednjem vijeku“.

Na pijaci Jajce je i Jasmin Buhić, čija porodica je iz Mrkonjić Grada odselila u Bosanski Petrovac, ali su se nastavili baviti kovanjem Varcarke.

Kovanje kose Varcarke nerijetko je porodični posao. Buhić kaže da je kose kovao njegov otac, rođaci, brat...

- Zanat kovanja izumire, kao i drugi stari zanati. Sve se to polako gasi. Iako narod još traži kose. Dosta ih uzima i kao suvernire - kaže Buhić.

Cijena kose zavisi od dužine, pa je u prosjeku 140 KM. A sve se kose rade ručno.

- Kovanje kose nije lak zanat, ali može se hvala Bogu još uvijek od ovog zanata živjeti. Nadam se da će i u budućnosti biti interesa za kose, iako je sve manje naroda koji zna s kosom raditi - kaže Jasmin Buhić, dodavši da mlade na žalost ovaj zanat ne zanima.