https://www.facebook.com/share/v/1GCx3Qayg3/@@@
Digitalni ID u EU nije “sutra”, nije “možda”, nije “teorija”. Izglasan je u travnju 2024. i sada se raspravlja samo o detaljima provedbe — a tu se krije cijela igra.
Jer Digitalni ID sam po sebi može zvučati kao banalna “modernizacija”: lakši pristup uslugama, manje papirologije, sigurnije potvrde.
Ali skeptik u meni pita: od kad je moć ikad ostala na jednoj funkciji?
Ako jednom dobiješ jedan ključ za banku, zdravstvo, putovanja, školu, potpisivanje dokumenata… što se događa kad taj ključ postane uvjet?
I tu dolazi ono što ljudi često ne povezuju na vrijeme:
1) Digitalni ID + CBDC (digitalni euro)
Digitalni euro je već u proceduri. Kad se spoji identitet i novac u isti digitalni “novčanik”, pitanje više nije “hoće li biti praktično”, nego:
tko može ograničiti transakcije, u kojim okolnostima i uz čiju odluku?
2) DSA + regulacija interneta
Pod izlikom “zaštite djece” i “sigurnosti”, sve više se gura logika: ako želiš biti online — dokaži tko si.
Anonimnost postaje sumnjiva, a identifikacija normalna.
3) Stare navike umiru tiho: gotovina
Ne mora ti nitko formalno ukinuti gotovinu. Dovoljno je da postane nepraktična: manje bankomata, manje poslovnica, “ne primamo keš”, sve ide na aplikacije.
I onda tek shvatiš: pravo postoji — ali je postalo neupotrebljivo.
Zato je ključno pitanje:
Je li ovo digitalni zlatni kavez?
Kavez koji ne vidiš dok god se ponašaš “normalno”…
…ali ga itekako osjetiš kad pokušaš izaći izvan dopuštenog okvira.
Ja ne tražim paniku. Tražim odraslu raspravu.
Jer kad se jednom spoje ID + novac + pristup internetu, to više nije “digitalizacija”.
To je infrastruktura za kontrolu — i tada se više ne pitaš što možeš, nego što ti je dopušteno.