Nezavisni federalni zastupnik Damir Nikšić objavio je na svome Facebooku  da dobija uvrede i kritike iz Trojke samo zato što je oprezno i krajnje dobronamjerno javno iznio svoje mišljenje i predložio Vladi Kantona Sarajevo da odmah da kolektivnu ostavku (čime bi izbjegli da im se desi ova havarija sa individualnom ostavkom premijera).

- Krenule su uvrede i kritike iz Trojke, a onda su neki "drugovi" počeli o meni širiti priču da sam "Bakirova podguzna muha" i da mi je Zahiragić šef. (Bez obzira na to što svi oni koje su branili od mene i sami sada tvrde da su upravo oni prvi pomislili na ostavku, tj. ponudili ostavku.) - napisao je Nikšić i dodao:

- Razumijem da su se strasti razbuktale, zebnje i strahovi; razumijem da je vatra, da je vuna, da je voda u ušima, ali ja sam mislio da smo prerasli i prevazišli takvo jednodimenzionalno i jednosmjerno razmišljanje, da ono više ne postoji među preostalim, prekaljenim i odraslim ljevičarima u ovoj duboko konzervativnoj ultradesničarskoj zemlji.

Zaista, sve dok u tzv. "građanskoj ljevici", a naročito u SDP-u i među njegovim simpatizerima postoje naznake i tragovi tog izuzetno isključivog i neinteligentnog zloduha sa dna kace koji se obično probudi u odsudnim trenucima, a koji i najdobronamjerniju gestu, savjet i sugestiju tupavo na prvu interpretira kao zlonamjerni napad; sve dok među nekima od "drugova" postoji taj "Vučićevski" refleks za vlašću, taj majmunski refleks da zgrabi i ne pušta, ta prokleta rogata goveđa sila sa kojom sam se već imao prilike bosti prije tačno sedam godina; sve dok među nekima od njih postoji ta stara udbaška klica i potreba da se i ovi protesti mladih diskredituju i proglase isključivo "maslom opozicije" samo zato što je dupe zinulo za vlašću i zapošljavanjem u državnom sektoru; sve dok postoji ta potpuna razvedenost od stvarnosti, od vremena, od historijskog trenutka, od demokratske i socijalističke ideje zarad sopstvenih interesa, zarad sitnosopstveničkog šićara tih "stvorenja niotkud"; sve dok uporno gaje tu bahatost i potrebu za patroniziranjem i vrijeđanjem drugih (u ovom konkretnom slučaju mladih tvrdnjama da su izmanipulisani); sve dok je okupirana hronično potkapacitiranim neotesancima nesposobnim da u tim svojim gestama sagledaju i prepoznaju najgore autokratske figure naših prostora i doba - SDP ne može ozdraviti kao jedina i temeljna snaga organizovane ljevice u BiH, a kamoli se preporoditi, rasti i privući omladinu današnjice.

Ostat će, kako je dodao, partija "namazanih" oportunista koji su duboko ugrađeni u njene temelje i vješto politiziraju ili koriste slikovite i upečatljive pojedince koji donose glasove.

- Džaba joj izvrsni kadrovi, "špic igrači", briljantni izvrsni pojedinci na površini i izvršnoj vlasti, na televizijama, u studijima kada ova partija uvijek teži tome da, kada treba da prevaziđe sebe - podlegne najnižim strastima, toj sili sa dna kace.

Džaba joj kada na kraju uvijek odluči poslušati taj teški turobni glas te svoje tupe savjesti, te kolektivne nesvijesti koja se predstavlja i smatra bazom; glas koji zapravo dolazi iz tih zaraslih partijskih budžaka kao iz pećine stroge u kojoj obitavaju duhovi okorijelih aparatčika; glas i prežvakana retorika koja dolazi iz tog skrivenog i mračnog goveđeg buraga koji preživa li preživa, glođe li glođe, i zatupljuje li zaglupljuje na najmorbidniji mogući način jer jednostavno nije u stanju preskočiti u viši nivo političke stvarnosti i svijesti, tj. napraviti kvantni skok u sadašnjost, osavremeniti se, internacionalizirati, razvedriti, razabrati - zaključio je on.