Estetski zahvati su posljednjih godina postali jako popularni.

Dostupnost je postala veća nego ikada prije jer se pojedini tretmani rade u običnim kozmetičkim salonima, za mnogo manje novca, što je nekada bilo nezamislivo. 

Da to nije tako bezazleno, pokazuje i nedavni slučaj podizanja optužnice protiv doktorice Aide Salčinović, koja je 2021. godine pacijentici ubrizgala hijaluronske filere u lice i to u WC-u.

Aida Salčinović, tada doktorica urgentne medicine u Kantonalnoj bolnici Zenica, u junu 2021. godine je bez medicinske dozvole, licence i odgovarajućih higijenskih uvjeta u privatnom prostoru u Visokom ubrizgavala dermalne filere u lice jedne pacijentice.

Prostor nije bio ni čist ni sterilan, niti je bio namijenjen za medicinske intervencije, a nedostajali su i osnovni higijenski standardi poput dezinfekcije i sterilne opreme.

Osim što je zahvat obavljen u neregularnim uvjetima, Salčinović je koristila filer bez jasnog porijekla i sastava. Nije pacijentici dala nikakve informacije o preparatu, mogućim posljedicama niti je pribavila pisani pristanak za zahvat.

Nekoliko dana nakon intervencije, pacijentica je razvila ozbiljne komplikacije – oticanje, crvenilo, bol i pojava promjena na koži.

Apsurdno, Salčinović je 2023. godine imenovana za ministricu zdravstva Zeničko-dobojskog kantona. 

Među najpopularnijim procedurama je ubrizgavanja botoksa i hijalurona u lice, posebno usne, a ove usluge danas, pored plastičnih hirurga, nude brojni "stručnjaci".

Kozmetičari širom Bosne i Hercegovine, kao i stomatolozi koji nude ove usluge, navode brojne certifikate kao relevantan dokaz da se mogu baviti ovim estetskim zahvatima. Međutim, ova opasna zamka "stručnjaka" nema nikakvu zakonsku podršku.

Iako nijedan zakon u Bosni i Hercegovini ne dozvoljava da se kozmetičari bave estetskim zahvatima, ove usluge nudi skoro svaki kozmetički salon.

Uprkos tome, inspekcije skoro da i ne kontrolišu ove biznise jer kažu da nemaju ni dovoljno inspektora ni prijava građana po kojima bi postupali.

O ovoj temi razgovarli smo sa specijalistom plastično-rekonstruktivne i estetske hirurgije primarius dr. Amelom Karabeg. 

- Mi imam Krovni zakon o zadravstvenoj zaštiti. U tom zakonu jasno piše šta ko smije raditi. Koji doktor smije raditi u okviru koje specijalnosti. Druga stvar, hijaluron je medicinsko sredstvo i tako je i registrovano.

On kao takav ne smije ući ni u jedan kozmetički salon, bez obzira na to ko tamo radi. To je iz razloga što oni nemaju odobrenje da u nesterilnim uvjetima, a kozmetički saloni nisu sterilni, to odgovorno tvrdim, nemaju adekvatnu prostoriju niti adekvatan krevet.

Hijaluron je medicinsko sredstvo koje je potpuno sterilno. Pacijent se mora uvesti u sterilne uvjete, medicinsku ustanovu, Dakle, u kozmetičkim salonima se ne smjije aplicirati hijaluron.

Kozmetičarke, bilo koja struka, medicinske sestre, stomatolozi, niko to ne smije raditi. A ti certifikati. To su certifikati koje im daju kompanije, koje pokušavaju na tržištu da prodaju svoj hijaluron. Puno tih kompanija, puno tih nekakvih zastupnika uopće nisu registrovali taj svoj hijaluron.

Nije registrovan u Agenciji za lijekove i medicinska sredstava BiH. Dakle svaki hijaluron, svaki lijek, sve što uđe u ordinaciju, polikliniku, bolnicu, mora se registrovati u Agenciji za lijekove BiH.

Većina tih hijalurona nije registrovana. Nabavljaju ih preko interneta, ko zna kako, ko zna na koji način i unose ih na crno i nelegalno u kozmetičke salone – kaže doktorica Karabeg.

Na naše pitanje kako je to moguće, te šta rade inspekcije, doktorica kaže da im inspekcija ništa ne može.

- Oni su hijalurone sakrili. Dogovaraju se usmeno, dogovaraju se s onima koga znaju. Kad im otvore frižider, ne nađu apsolutno ništa. S druge strane, to su njihove stalne klijentice koje rade obrve, rade trepavice, nokte i onda kažu: "Hajde da ti stavim hijaluron za 200 maraka". Naravno, to bi svakom bilo primamljivo. Osim toga, vjeruje joj kroz njen rad, ako tu redovno dolazi, ima povjerenja. Zašto o ovome pričam? Taj hijaluron od 200 ili 300 maraka ne postoji. Nabavna cijena nije ta. Pravom, registrovanom hijaluronu je daleko veća nabavna cijena – kaže doktorica Karabeg.

Na naše pitanje zašto je bitno da to radi samo ljekar, kaže:

- Zato što je jedino doktor kompetentan to da ubrizga. Mora se napisati nalaz jer vi aplicirate medicinsko sredstvo u tijelo, u lice, usta, jagodice. Aplicirate nešto u čovjeka. To nije krema. To je medicinski tretman.

Na našu opasku kako to da u nekim kozmetičkim salonima rade ljekari koji ubrizgavaju hijaluron ili bar povremeno dolaze, doktorica Karabeg kaže da kad neki ljekar, iz nekog razloga, uđe da radi u takav kozmetički salon, i on čini prekršaj.

- Svi mi ljekari moramo tražiti od Ljekarske komore saglasnost za rad u drugoj ustanovi. Evo, ako sad ja kao plastični hirurg želim raditi u ordinaciji kod nekog kolege, ja moram sklopiti ugovor sa tom ordinacijom ili klinikom.

Ako hoću da radim dva sata u toj poliklinici, isto tako se moram prijaviti Poreznoj upravi, koliko ću ja raditi, šta ću raditi i na koji način ću raditi. I onda sve to priložiti Ljekarskoj komori i tražiti odobrenje za rad.

Nijedna ljekarska komora neće izdati odobrenje nijednom doktoru, taman da je prof. dr. Reuf Karabeg, da radi u kozmetičkom salonu. To je nezakonito i to je krivično djelo – kaže doktorica Karabeg.

Prema njenim riječima, postoji problem što se to radi u stanovima. Radi se sa poznatim klijentima. Osim toga, kad otvorite bilo koju društvenu mrežu, Instagram ili Facebook, odmah vam iskaču reklame raznih kozmetičkih salona koji nude usluge upravao ubrizgavanja hijalurona u usne, čak vrlo često sa popustima. Šta nedležne inspekcije tu mogu uraditi?

- Inspekcija izlazi samo po prijavi. Prijava može biti anonimna. Vi se možete obratiti inspekciji i javiti im da ste na nekoj stranici našli da se nude te usluge, kojim danima u toliko sati. Možete reći da želite odgovor. Šta ste učinili po tom pitanju?

Ta se oblast mora regulisati, kao i svaka druga. Zašto bi onda iko završavao fakultete? Zašto ste vi završili žurnalistiku, da se bavite novinarstvom? Zašto se niste certificirali?

Evo svi ćemo se certificirati. Skupit ćemo certifikate, okačiti ih na zid, pa jedan dan imam certifikat da sam novinar, jedan dan da sam hirurg, da mogu raditi ultrazvuk. I super - naglašava doktorica Karabeg. 

Pitali smo šta se radi ako se u tim kozmetičkim salonima nešto uradi kako ne treba, šta učiniti, kome se obratiti i ko popravlja štetu. 

- Svaka komplikacija, koja se desi, evo naprimjer meni, ja sam dužna prijaviti nadležnom ministarstvu, firmi od koje je materijal nabavljen i dobavljaču.

S druge strane, kada se to desi pacijenticama koje su to radile u kozmetičkom salonu, vjerujte, one to kriju, sakrivaju, dok im život ne bude ugrožen. Jer znaju da nisu smjele to raditi tamo gdje su radile, za 200-300 maraka, krile od roditelja, htjele kao da im se ne vidi. One instinktivno osjećaju da su ušle u nešto što nisu trebale.

Osjećaju se krivima, a s druge strane su dobrovoljno pristale. One to kriju, ali na kraju se nekome povjere. Uvijek naposlijetku dođu do mene. Ja ih primim. Pokušam prvo da vidim šta su radile. One ne znaju ni šta su radile ni šta im je stavljeno, niti ko im je radio. Ja i ne insistiram na takvim podacima. Jedno me zanima da saznam šta je stavljeno. Ako saznam šta je stavljeno i da li je hijaluron registrovan, onda znam kako ću se dalje ponašati. Ja njih dobro naružim. Pitam ih znaju li kojom farbom se farbaju, znaju li broj? Znaju. Pa kako ne znate šta ste stavili u lice?

Meni dođu najgore komplikacije. One kojima život visi o koncu. Jednoj takvoj pacijentici sam spasila život. Naravno, stanje je bilo jako teško i prvo se obratila Hitnoj pomoći, gdje ni oni nisu mogli pomoći jer nisu znali o čemu se radi, kakvo sredstvo. Onda se obratila meni. Ponosna sam na to što sam je spasila - kaže za Faktor specijalista plastično-rekonstruktivne i estetske hirurgije primarius dr. Amela Karabeg.