Prije nekoliko dana u Sarajevu je ubijena Elma Godinjak. Majka, kćerka, sestra. Ubio ju je suprug Tarik Prusac, s kojim je bila u procesu razvoda. Prethodno ju je pratio, iako je imao zabranu prilaska.

Na dan ubistava, 1. maja u popodnevnim satima, Prusac je došao do njenog stana u sarajevskom naselju Dobrinja, čekao je na stepenicama, te nakon što je Elma izašla iz stana, nasrnuo je na nju, prijetio joj pištoljem te je počeo udarati, a potom je vezao ljepljivom trakom, nakon čega je stan napustio s petogodišnjom djevojčicom.

Elma je, kako bi spasila dijete, nekako uspjela istrčati za njima u haustor zgrade, nakon čega je Prusac ispalio jedan hitac u stomak i na mjestu je usmrtio. 

Komšije su ubijenu Elmu našle na stepenicama, te pozvale policiju i Hitnu pomoć.

- To što smo zatekli, bilo je strašno. U haustoru je ležalo tijelo žene. Ustanovili smo da je bila teško pretučena. Imala je povrede na glavi, licu, rukama i nogama. Bila je oblijepljena krep-trakom po licu i rukama. Ispred stana smo našli njenu bačenu jaknu. To je znak da ju je osumnjičeni čekao, da je bio isplanirao to što će uraditi. Sve je to gledala petogodišnja djevojčica. Pucao je u Elmu vjerovatno iz blizine jer to što smo pronašli na odjeći sugeriralo je da je pucanj bio iz blizine - rekli su iz Tužilaštva KS.

Prusac je Elmu ubio pucajući iz službenog pištolja, nakon završene smjene, jer je radio kao zaštitar u jednog zaštitarskoj agenciji.

Tarik Prusac je nakon ubistva sa djevojčicom otišao na ćevape. Sve to govori o hladnokrvnosti ubice i mogućnosti da je detaljno planirao ubistvo.

U potragu za Pruscem bile su uključene sve policijske agencije. Opsežna potraga trajala je na području Darive u Sarajevu, a uhapšen je na području Općine Stari Grad. 

Elma je s ubicom bila u procesu razvoda. No Prusac to nije mogao prihvatiti, pa joj je pravio razne probleme, pratio je, prijetio joj.

Elma ga je prijavila policiji za porodično nasilje te je ubica dobio zabranu prilaska.

Ovdje postavljamo pitanje čemu uopće služi ta mjera i kako se osigurava njeno provođenje? Da li je sve to samo mrtvo slovo na papiru?

Pitanja je million, a odgovara vrlo malo. Šturih.

Zanimalo nas je kako je moguće da je osoba koja je imala zabranu prilaska žrtvi, da tu zabranu prekrši te ubije ženu. Obratili smo se MUP-u Kantona Sarajevo te pitali da li je Elma prijavljivala nasilje.

- Upravi policije MUP-a Kantona Sarajevo 7. aprila 2026. godine, E. P. iz Sarajeva prijavila je supruga T. P. iz zbog počinjenog krivičnog djela iz člana 222. stav 1. KZFBiH (nasilje u porodici). Istog dana, nadležna PU Novi Grad  je osumnjičenom T. P. izrekla i uručila hitne zaštitne mjere. Dana 8. aprila 2026. godine, od Uprave policije Općinskom sudu u Sarajevu dostavljen je zahtjev za izricanje zaštinih mjera, nakon čega je spomenutog dana Općinski sud u Sarajevu donio rješenje kojim se T. P. izriču zaštitne mjere "zabrana približavanja žrtvi nasilja" i "zabrana komunikacije, uznemiravanja i uhođenja" bračne partnerice E. P., u trajanju od jednog mjeseca.

Postupajući po navedenom rješenju Općinskog suda u Sarajevu, policijski službenici PU Novi Grad vršili su praćenje izvršenja izrečenih zaštitnih mjera, te nije bilo evidentiranih kršenja – rekli su za Faktor iz Ureda policijskog komesara MUP-a Kantona Sarajevo.

S obzirom na to da je osumnjičeni za ubistvo radio kao zaštitar i samim tim imao službeni pištolj kojim je i počinio ubistvo, postavlja se pitanje kako je moguće da zaštitari nose oružje i nakon radnog vremena. Po zakonu, pištolj je trebao vratiti u agenciju nakon završe smjene. Zašto to nije uradio, pitali smo Sec One, agenciju u kojoj je Prusac radio.

- U vezi s vašim upitom, želimo vas obavijestiti da je Agencija u odnosu na navedeni slučaj primijenila procedure i postupke koji su propisani Zakonom o agencijama. Također smo odmah po saznanju prijavili otuđenje pištolja nadležnim policijskim organima, a u zakonom propisanom roku. Dalje, izjavljujemo da je Agencija primijenila procedure i postupke koji su propisani Zakonom o agencijama koji podrazumjevaju zapošljavanje zaštitara koji imaju certifikat za obavljanje poslova fizičke zaštite koji izdaju ovlaštene institucije. Izdavanje dozvola nije u djelokrugu ovlasti agencija za zaštitu. Cijeneći činjenicu da se pred Kantonalnim tužilaštvom Kantona Sarajevo provodi istraga u krivičnom predmetu protiv gore imenovanog, nismo u mogućnosti da vam dostavimo druge tražene podatke – rekli su kratko za Faktor iz agencije gdje je Tarik Prusac radio.

U medijskim izvještajima ovih dana moglo se pročitati da je zaštitarska agencija Sec One prijavila otuđenje pištolja tek kada je obznanjeno da je Prusac osumnjičen za ubistvo. 

Ono što baca dodatno svjetlo na ovaj slučaj jesu saznanja da je Prusac 2016. pretukao svoju majku i brata i da je imao mjere zabrane i prema njima. Opet se postavlja pitanje kako je moguće da je takva osoba mogla raditi kao zaštitar te nositi oružje ako je i ranije ispoljavala nasilničko ponašanje? U uvjetima za zapošljavanje u agenciji u kojoj Prusac radi, između ostalog, piše:

- Morate imati certifikat za obavljanje poslova fizičke ili tehničke zaštite koje izdaje FMUP,

-  Biti tjelesno i duševno sposobni za obavljanje poslova zaštite (ljekarsko uvjerenje),

- Protiv vas se ne smije voditi krivični postupak, ne smijete biti osuđivani za krivično djelo za koje je izrečena zatvorska kazna, osim krivičnih djela protiv sigurnosti javnog prometa, niti biti odgovorni za prekršaj protiv javnog reda i mira sa obilježjem nasilja,

-  Ne možete se zaposliti u agenciji ukoliko vas je bilo koji organ za provođenje zakona u BiH otpustio zbog nesavjesnog vršenja dužnosti i ili vas je COMSFOR smijenio iz vojne službe.

Kako je onda Prusac nakon svega dobio uvjerenje o nekažnjavanju? Kako je bio zaposlen u zaštitarskoj agenciji i nosio pištolj? 

Odgovore na to kako se tačno kvalifikovalo djelo nasilja koje je počinio prema majci i bratu, odnosno za šta je bio osuđen, potražili smo u Općinskom sudu Sarajevo.

- Kada je riječ o informaciji u vezi sa krivičnim / prekršajnim postupcima protiv osumnjičenog Tarika P., obavještavamo vas da podaci koje tražite predstavljaju podatke iz kaznene evidencije, a koje ovaj sud shodno članu 227. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH ne može dostaviti - rečeno je kratko za Faktor iz Općinskog suda u Sarajevu.

No odgovor je jasan. Sistem mu je to omogućio. Tarik Prusac, kako se može zaključiti, izbrisan je iz sudske evidencije kažnjavanih osoba. 

Tako je Prusac mogao raditi kao zaštitar, nositi pištolj, uhoditi i maltretirati ženu, kršiti mjere zabrane prilaska pa naposljetku i ubiti ženu.

Tarik Prusac je na ročištu izjavio da se kaje, da je Elmu samo htio zastrašiti jer mu nije dala da vidi dijete 25 dana. No njegove tvrdnje su opovrgnute.

Centar za socijalni rad potvrdio je da je Prusac redovno viđao dijete kod majke vikendom, te da su iznesene tvrdnje neosnovane. Također, tužiteljica Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu Iva Kurilić na ročištu o određenju pritvora iznijela je informaciju da je osumnjičeni za ubistvo kazao "ko moje dijete od mene rastavi, završit će pod zemljom". 

Kantonalni sud u Sarajevu Tariku Pruscu je odredio jednomjesečni pritvor. Čeka ga suđenje, a sada je na potezu Tužilaštvo. 

Ubistvo Elme Godinjak potreslo je javnost, ali i još jednom ukazalo na ozbiljne propuste u sistemu zaštite žena od nasilja. 

Ono što ovaj slučaj čini dodatno zabrinjavajućim jeste činjenica da su institucije već imale određena saznanja o nasilju. Postojale su prijave, a izrečene su i zaštitne mjere, uključujući zabranu prilaska. Uprkos tome, nasilje je eskaliralo u najteži mogući ishod - ubistvo.

Stručnjaci godinama upozoravaju da mjere poput zabrane prilaska često ostaju samo formalnost, bez adekvatne kontrole njihove provedbe na terenu. U praksi, to znači da žrtve i dalje žive u strahu, bez stvarne zaštite.

Prema dostupnim podacima, tokom 2024. godine ubijeno je najmanje 12 žena u slučajevima femicida, dok je u 2025. godini, prema nepotpunim evidencijama, ubijeno najmanje pet žena.

U periodu od 2023. do 2025. godine u BiH ubijeno je više od 35 žena.

Stručnjaci upozoravaju da zabrinjava kontinuitet nasilja, ali i činjenica da BiH i dalje nema jedinstven registar femicida.

Upravo zbog toga, stvarni razmjeri ovog problema mogli bi biti i veći od evidentiranih, što dodatno otežava sistemsko djelovanje i prevenciju nasilja nad ženama.

Ovaj slučaj otvara niz pitanja: da li su nadležne institucije uradile sve što su mogle, da li su procjene rizika bile adekvatne i, najvažnije, da li se ovakve tragedije mogu spriječiti.

Organizacije za zaštitu prava žena već duže vrijeme traže strožije mjere, bolju koordinaciju između policije, centara za socijalni rad i pravosuđa, ali i uvođenje elektronskog nadzora za nasilnike kojima je izrečena zabrana prilaska.

Javnost još pamti slučajeve poput ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu, koje je potreslo cijeli region i otvorilo pitanje odgovornosti institucija, ali i ubistvo Amre Kahrimanović u Tuzli, kao i Selme Agić, čija je smrt godinama simbol borbe protiv nasilja nad ženama. 

U Mostaru je ubijena 27-godišnja Aldina Jahić iz Kalesije, a za zločin je osumnjičen Anis Kalajdžić iz Mostara koji je odmah nakon napada uhapšen. Ubistvo se dogodilo dok se Aldina vraćala iz teretane.  

Dok se nadležni ne oglase sa konkretnim odgovorima, ostaje gorak osjećaj da se ovakvi slučajevi ponavljaju - i da sistem reaguje tek kada bude prekasno.

Smrt Elme Godinjak nije samo još jedan tragičan slučaj, već ozbiljno upozorenje. I dok institucije prebacuju odgovornost jedni sa drugih šta je čija nadležnost, te se ovih dana muče šta odgovoriti novinarima, pitanje koje ostaje jeste: koliko još života mora biti izgubljeno da bi zaštita žrtava nasilja postala stvarna, a ne samo formalna?

Elma je sahranjena. Završila je pod zemljom. Baš kako je ubica i prijetio.  Iza nje su ostali petogodišnja kćerka, majka, brat, mnogobrojna rodbina, prijatelji i ljudi koji su je voljeli.

Elma nije samo ubijena. Njoj je život otrgut iz ruke, otrgnuta je od svoje kćerke, majke, brata...

I to je učinio onaj koji je trebao da joj bude podrška i zaštita, njen muž, pa i nakon razvoda. 

Ostaje nada da će institucije konačno početi ozbiljnije shvatati ove zločine. Femicid je, podsjećamo, uvršten u zakon kao posebno krivično djelo.

Da se nikad više ne ponovi Elma, Nizama, Selma, Aldina, Amila, Indira...