Ima neke gorke ironije u tome da se u općini gdje svaka druga ulica vapi za poštenim asfaltom, najbrže rješava pitanje funkcionerske udobnosti.

Nabavka famozne stolice od 1.100 KM u Starom Gradu jeste prava slika i prilika toga kako se prioriteti pobrkaju čim se sjedne u vlast. Stolica od 930 KM bez PDV-a koja je navodno nabavljena za potrebe kabineta načelnika Irfana Čengića (SDP) izazvala je kritike na njegov račun na društvenim mrežama. 

Možda će načelnik Čengić uvjeravati javnost da su to samo "administrativni troškovi", dok neki od korisnika mreže X navode da se "radi se o stolici srednje niske klase s ekstremnom maržom, što je uobičajeno na nekonkurentnom tržištu Bosne i Hercegovine. Ne znam čemu ovakva drama". Ipak, ljudima koji svaku marku triput okrenu prije nego što je potroše, to izgleda kao čista bahatost.

Da čitava stvar bude gora, stolica je samo vrh ledenog brijega. Nije stvar samo u jednoj stolici, nego u cijelom "zlatnom setu" koji se polahko skuplja u kabinetu, a zbog čega Čengića već neko vrijeme prozivaju.

Kad spojite olovku od 750 KM, kojom se valjda lakše potpisuju budžetske rupe i astronomski taksi računi iz Amerike, dobijete profil vlasti koja živi u nekom svom, paralelnom svijetu.

Građani na mrežama sve češće sugeriraju da se izgleda načelnik "srednjoškolac" koji je iz školskih klupa uskočio pravo u budžetske jasle previše lahko navikao na luksuz koji sam nikad nije morao zaraditi.