Spasioci Gorske službe spašavanja u cijeloj BiH svakodnevno imaju pune ruke posla. Tu su uvijek da pomognu, bilo da se radi o to tome da se osoba izgubila na nepristupačnom terenu na planini, ozlijedila, da li je dobila srčani udar ili joj je na neki drugi način pozlilo. Posla imaju jednako i ljeti i zimi.

U ljetnim mjesecima ljudi često žele iskoristiti lijepo vrijeme, pa istražuju planine, mnogo puta se izgube, dehidriraju, a zimi, kad je u toku sezona skijanja, vrlo lako skrenu za staze i skijaju na jako nepristupačnim dijelovima, odnosno zabranjenim stazama, koje su jasno označene.

Nažalost, bili smo svjedoci i smrtnih slučajeva u tim situacijama, čak i iskusnih skijaša i bordera.

No GSS je uvijek tu - da locira izgubljenog, izvuče povrijeđenog i zaglavljenog u podnožjima naših planina. 

Iako rade volonterski, bez ikakve naknade, ovaj posao rade s ljubavlju, iz humanosti i želje da nekom pomognu.

Upravo zbog toga što je velikom broju ljudi često zaista potrebna njihova pomoć, jer su im životi ugroženi, apelovali su na građane da ih ne zovu bespotrebno jer dok oni primaju lažne pozive, na drugom mjestu možda neko umire.

Tako se nedavno na svom FB profilu oglasila HGSS Čitluk - Međugorje iz koje su apelovali na građane da ih ne zovu ako za to ne postoji potreba jer na taj način ispaštaju građani koji su zaista u nevolji i kojima je svaka sekunda bitna. Naime, dobili su poziv da se na nepristupačnom terenu nalazi povrijeđena ženska osoba koja ne može da hoda. Promptno su reagovali, preuzeli "povrijeđenu", a kada su je dovezli u "civilizaciju", osoba je odbila Hitnu pomoć i sama odšetala na svojim nogama.

Tim povodom razgovarali smo sa načelnikom HGSS-a Čitluk - Međugorje Žarkom Peharom  koji nam je rekao sa kakvim se zloupotrebama i lažnim pozivima susreću. 

- Imamo jaki veliki broj intervencija na području koje pokrivamo iz razloga što je u blizini Međugorje i jako je veliki broj hodočasnika. Međutim, u poskljednje vrijeme se dešava da nas ljudi zovu u momentima kad nas ne trebaju pozvati, kada nema potrebe za našim angažmanom. 

Te nepotrebne situacije su uglavnom umor. Evo, naprimjer, ove godine samo imali 15 slučajeva gdje smo dobili poziv sa nekog broja. Mi izađemo na lokaciju, na terenu nema nikog. Praktički ispada da se neko igra sa Gorskom službom. Mi radimo svoj posao maksimalno profesionalno, na najvišem mogućem profesionalnom nivou koji možemo, iako smo volonteri.

Svi mi negdje radimo, svi ti ljudi su negdje na poslu. U momentu kada dođe poziv, svi  ostavljaju svoj posao sa strane da bi izašli na intervenciju. Imali smo slučaj da nam je javljeno da je neko povrijeđen, a kada smo došli i transportovali osobu do urbanog dijela, odbila je Hitnu pomoć i sama odšetala. Ispalo se da je joj trebala taksi služba, a ne gorska služba. 

To nas je zaista isfrustriralo i morali smo se javno obratiti. Mi na svaki poziv odgovaramo. Međutim kad nas neko lažno pozove, a mi pošaljemo 10-15 svojih ekipa, kvalitetnih resursa, obučenih ljudi na jedno mjesto, u isto se vrijeme se može desiti da neka osoba zaista hitno treba pomoć, a ti ljudi su na skroz drugoj lokaciji, udaljeni i teško je stići do njih - kaže Pehar.

Na naše pitanje kako znati da trebamo pozvati pomoć jer je tanka linija u prepoznavaju bezopasnih stanja i životno ugrožavajućih, naš sagovornik odgovara:

-  Naši primarni ciljevi su ljudi koji se izgube u prirodi, zatim ljudi koji imaju takvu povredu da se ne mogu dalje samostalno kretati. Nažalost, često se dešava da imamo ljude koji su doživjeli srčani udar, moždani udar, unutrašnje i vanjske lomove, razna iščašenja. Vi ako ste u brdu, na nepristupačnom području i oštetili ste zglob, vi se ne može kretati. Naravno da vam treba pomoć. Tu povredu treba sanirati, mobilizirati, osobu treba staviti na transportno sredstvo. Ta osoba je ugrožena ako ostane u prirodi jer ne može sama sići - ističe Pehar.

Naš sagovornik naglašava da ne žele da budu shvaćeni pogrešno. Gorska služba će odgovoriti na svaki poziv, pomagat će i dalje bilo kome i bilo gdje. Samo su željeli upozoriti na ovakve zlaoupotrebe i lažne pozive, kako bi ljudi imali malo više sluha i razumijevanja.