Krajem avgusta 2025. Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, uvjeravao je javnost da je politička karijera Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a i bivšeg predsjednika entiteta RS završena.

- Gotov je - govorili su u medijima članovi Trojke, kao da je neko samo pritisnuo dugme i ugasio jednog Dodika.

Prije toga je SNSD bio gotov - pometen bagerima. 

Danas, Dodik je i dalje prisutan. Dovoljno moćan da i dalje utječe na politički tempo u Bosni i Hercegovini i da njegove najave o secesiji izazivaju pažnju i reakcije u svijetu. Konakovićevo ponavljanje kako u svjetskim centrima moći podržavaju teritorijalni integritet i suverenitet BiH, kao da se radi o nečemu što je on ishodovao, samo su uobičajene rečenice iza koji stoji njegova stvarna nemogućnost da se pozove na bilo šta drugo što bi dokazalo da je Dodik uistinu "gotov". Jer nije "gotov". Unutar institucija BiH svaka odluka zavisi od Dodikovog SNSD-a, a SNSD se ni za milimetar nije odmakao od dosadašnje prakse blokada i ucjena.

Očigledno, "završen" i "gotov" je postao samo privremeni status, nešto kao modni trend koji je brzo prošao, baš kao i Konakovićev pokušaj da u Sjedinjenim Američkim Državama lobira "diplomatijom klima uređaja". 

Umjesto politički poraženog i izolovanog lidera, danas imamo Dodika bez sankcija, koji nastavlja politiku koju je vodio i dok je bio pod sankcijama. Ostvario je brojne međunarodne kontakte, uključujući sastanke sa američkim zvaničnicima, kongresmenima i senatorima, i drugim međunarodnim zvaničnicima.  Njegova politika nije stala, a Dodik pokazuje da ni sankcije, ni "završena karijera", ni političke prognoze Trojke ne mogu usporiti njegov politički tempo. Ako je ovo kraj njegove karijere, valjda su zakoni logike na odmoru. Istovremeno razni Trojkini analitičari i dopisnici iz Washingtona pokušavaju objasniti kako je Dodik u epicentru dešavanja - SAD-u, došao na osnovu turističke vize.

Nije bit stvari kakvu je Dodik vizu dobio da bi se zajedno sa Željkom Cvijanović viđao sa utjecajnim ljudima u SAD-u, nego činjenica da prije Trojkinih "diplomatskih ofanziva" - u prvom redu Konakovićević, onih Denisa Bećirovića i Sabine Ćudić, koja kako reče njen stranački kolega Predrag Kojović u Kongres SAD-a ulazi kao u svoju kuću - nije mogao u SAD ući nikako. Nakon skidanja sankcija Dodik je na raznim svjetskim destinacijama, dok Elmedin Konaković danima na društvenim mrežama obavlja poslove portparola BH Telecom. Ko je tu bio turista u Washingtonu, nije teško zaključiti. 

Redovno se zaboravlja, a nije nebitno, nisu sankcije ukinute samo Miloradu Dodiku, već cijeloj listi njegovih saradnika i kompanija koje se dovode u vezi s njim i SNSD-om. Poslovanje tih kompanija važno je za političku održivost SNSD-a, ali i za privredu RS-a. Dakle, priča o spiskanim novcima poreskih obveznika RS-a na ukidanje sankcija Dodiku ne pije vode, jer u tom entitetu danas je malo ko pod američkim sankcijama, a sam entitet funkcionira i vlast vrši svoju funkciju bez tereta "crne liste". 

- Dodik je, da bi mu skinuli sankcije, na zahtjev američke administracije povukao iz NSRS-a neustavne zakone, prihvatio presudu kojom je sklonjen sa pozicije predsjednika RS-a, izašao na izbore i prihvatio sve odluke CIK-a, prihvatio sve Schmidtove odluke, Sud BiH, Tužilaštvo BiH, SIPA i ostale agencije rade nesmetano u bh. entitetu RS - slavodobitno poručuje sa društvenih mreža Konaković pokušavajući objasniti glasačima kako je "završeni", "pometeni", "gotovi" Dodik, za kojeg su i on i cijela Trojka tvrdili da je "izoliran", odjednom uskrsnuo u brojnim centrima gdje se donose odluke. 

Ono što Elmedin Konaković prešućuje je to da Dodik nije dospio na američke crne liste zbog neustavnih zakona u NSRS-u, pa je njihovim povlačenjem prestala potreba da ga se kažnjava, već da je to Dodikov modus operandi - maksimalistički zahtjevi, prijetnje, destabilizacija države - čiji je sastavni dio unaprijed uračunata kalkulacija o povlačenju i privremenom smirivanju tenzija i odlaganja planova, kako bi ishodovao u tom trenutku za njega mnogo bitniju stav. U ovom slučaju to je skidanje sa crne liste i status kooperativnog političara i stranke. Šta je finalni dogovor Dodika s Amerikancima koji je prethodio skidanju sa crne liste, nije posve poznato, no ono što jeste znano je da Amerikanci funkcioniraju na način da dogovore sklapaju sa onim ko može nešto isporučiti. Dodik može isporučiti čak i prijedlog Predsjedništva BiH u ime države Bosne i Hercegovine da se Donalda Trumpa predloži za Nobelovu nagradu. I isporučio je. 

Konakovićevo isticanje rada državnih institucija na teritoriji entiteta RS suvišno je i komentirati. SIPA, Tužilaštvo i ostali tamo su djelovali i prije skidanja Dodika sa crne liste, kao što su djelovali i u vrijeme Dodikovih političkih i sigurnosnih eskalacija. No osim Dodika, na nedjelovanje državnih institucija u RS-u i u slučaju Dodika pozivao je još samo Konaković i poneki Trojkin zvaničnik. Upravo je šef NiP-a potencirao da Dodika SIPA ne treba hapsiti. 

Umjesto slabog Dodika, njegova politika i dalje je prisutna, vidljiva i poprilično efikasna u odnosu na Konakovićevu diplomatiju najčešće vidljivu u Dubaiju. Dodikovo prisustvo na međunarodnoj sceni, uključujući SAD i druge važne centre odlučivanja, omogućava mu da nastavi oblikovati političke tokove i diplomatske inicijative. Sankcije su uklonjene, projekti se realizuju, a Dodik nastavlja političku karijeru, neometano i vrlo aktivno, pritome prijeteći secesijom bosanskohercegovačkog entiteta RS, što je konstanta i cilj zacrtan i u zvaničnim entitetskim i SNSD-ovim usvojenim dokumentima.