Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova, još jednom pokazuje da mu je fokus na svemu osim na vanjskoj politici.

Iako se mjesecima oglašavao o temama koje nemaju nikakve veze s njegovim ministarstvom – od kadrovskih križaljki na KCUS-u, preko rada BH Telecoma, pa do uređivačke politike Hayata, o sudbini Christiana Schmidta i njegovom odlasku, tačnije o OHR-u, trenutno nema nikakav stav. 

Nevjerovatno je s kakvim žarom Konaković ulazi u rasprave o stvarima koje apsolutno nisu u njegovom djelokrugu, trošeći energiju na lokalne prepirke i pokušaje kontrole javnih preduzeća. S druge strane, tamo gdje bi trebao pokazati težinu i autoritet, na međunarodnom planu i u zaštiti institucija, on se povlači.

Njegova strategija se očigledno svela na to da se proglasi pobjednikom u trenutku kada protivnik tek počinje igru.

Mjesecima je javnost slušala uvjeravanja kako su on i Denis Bećirović porazili Milorada Dodika, šaljući ga, navodno, u političku prošlost. 

Danas vidimo da je taj isti "poraženi" Dodik uradio upravo ono što je i najavio, dok ministar vanjskih poslova, umjesto konkretnog diplomatskog odgovora, bira tišinu.

Strategija "pobjede nad Dodikom" očigledno je bila samo priča za društvene mreže. Sada nam valjati čekati novi "strateški potez" ministra.

Ministar koji redovno dijeli lekcije o radu Kliničkog centra, televiziji Hayat i BH Telecomu, prodaji TV Alfa iznenada nema stav o ključnom pitanju za budućnost zemlje. Priča o "poraženom Dodiku" srušila se kao kula od karata. Umjesto bavljenja lokalnim tračevima i unutarstranačkim bitkama, od šefa diplomatije se očekuje da konačno počne raditi posao za koji je plaćen, prije nego što posljedice njegovog nečinjenja postanu nepopravljive. Ministar očito nije imao informaciju šta se sprema. Za razliku od Dodika. 

Vanjska politika države ne može se voditi između dva Facebook statusa o stvarima koje nisu u opisu ministarskog posla. Pitanje odlaska Schmidta nije stvar o kojoj se može šutjeti, ali Konaković očito nema odgovor na novu realnost.

Vrijeme je da prestane biti ministar za "sve i svašta" i da bar jednom pokuša biti ministar vanjskih poslova. Ako mu je uopšte ostalo išta od kredibiliteta nakon što ga je "poraženi" Dodik ovako grubo demantovao na terenu.