Iako su početkom oktobra dobili obećanja od Federalnog ministarstva zdravstva i direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) doc. dr. Alena Pilava da će učiniti sve kako bi se povećao broj transplantacija i poboljšali uvjeti u dijaliznim centrima, ništa nije urađeno da se to i dogodi.

U Udruženju dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije Bosne i Hercegovine ne skrivaju razočarenje i činjenicu da su po ko zna koji put prevareni od nadležnih federalnih vlasti i menadžmenta kliničkih centara.

Iako su zbog pustih obećanja početko prošlog mjeseca odustali od protesta, prema riječima Tomislava Žuljevića, predsjednika Udruženja, nemar i drskost odgovornih natjerat će ih da u narednom periodu svoja prava zatraže na ulici.

- Da li će to biti ispred Federalnog ministarstva zdravstva ili kliničkih centara, odlučit ćemo. Moguće da ćemo se okupiti ispred svih - navodi Žuljević.

Kaže da u prethodnom periodu Udruženje nije uspjelo organizirati sastanak samo sa menadžmentom UKC Tuzla.

- Mjesecima to pokušavamo, ali bezuspješno. Koji je razlog ne znamo, ono što znamo je da se klinički centar Tuzla, od nekad lidera u transplantaciji organa u državi, mjesto u koje smo svi mi pacijenti gledali s ponosom, pretvorio u općinsku bolnicu - ističe Žuljević.

Od početka 2025. godine do danas urađeno je svega 13 transplantacija, i to u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Tuzla tri, od čega samo jedna sa živog donora, te deset u KCUS-u.

- Imali smo sastanak sa direktorom KCUS-a Pilavom koji je puno toga obećao, čak i transplantaciju pluća, što pacijenti podržavaju, ali naše mišljenje je da prvo treba krenuti od osnovnih, a to su transplantacije bubrega i da se radi više kadaveričnih (presađivanje organa sa preminulih donora). KCUS radi transplantacije, ali je to premalo. Od početka godine uradili su deset transplantacija, a kako je kraj godine ispast će da su imali po jednu imali svaki mjesec. To je sramotna cifra ako znamo da imamo dva transplantacijska centra u FBiH. Posebno smo razočarani menadžmentima kliničkih centara koji upravljaju transplant kordinatorima koji ove godine ništa nisu uradili. Podatak da smo u 2025. imali jednog preminulog donora sve govori, a ulazak u Eurotransplant za nas ostaje misaona imenica - ističe Žuljević.

Iako su predstavnici Federalnog ministarstva zdravstva prije mjesec dana na Skupštini Udruženja skoro sat vremena izlagali šta namjeravaju odmah poduzeti kako bi se povećao broj transplantacija i popravili loši uvjeti u dijaliznim centrima, prema riječima Žuljevića, sve je ostalo na onoj narodnoj - "obećanje - ludom radovanje".

- Jutros sam razgovarao sa direktoricom Centra za transplantacijsku medicinu koja mi je kazala da je u toku formiranje komisije za donošenje novog pravilnika o uvjetima na dijalizi. Ja sam prije nekoliko dana ministarstvu uputio oštro pismo u kojem sam između ostalog naveo da više nema smisla i da se ne igraju sa strpljenjem pacijenata čiji životi zavise od aparata - kaže Žuljević.

Naglasio je da su pacijenti na dijalizi ponovo ostali bez lijekova.

- Javili su mi se pacijenti iz Zenice i Sarajeva, ali nestašica lijekova obično se dogodi u svim dijelovima Federacije. Stotinu puta smo do sada govorili o javnim nabavkama, tenderima, te da se davno moralo revidirati - ko ugovara sve to i ako dobavljač kasni sa lijekovima, zašto nema kazni... Dijalizni pacijenti svake tekuće i početkom nove godine ostaju bez lijekova. Smiješno je da nemamo eritropoietina koji stimulira proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, da nemamo zemplara koji regulira fosfor... Taman se pacijent navikne na jedan lijek, a onda mu uključe drugi na koji se ionako njihovi oštećeni želuci moraju ponovo naviknuti - govori Žuljević.

Iz Udruženja ističu da u institucijama, od kojih zavise životi pacijenata, vlada veliki nerad.

- Ne možemo da vjerujemo da se osnovne stvari ne mogu uraditi, da se ne mogu napraviti bilo kakvi pomaci. Gledam po društvenim mrežama silne konferencije, simpozije, okrugle stolove zdravstvenih vlasti u FBiH od kojih pacijent nema ama baš nikakve koristi. Imam osjećaj da oni to organiziraju kako bi poslali poruku da nešto rade. Ako ste nešto zaključili na simpoziju, dajte da se to primijeni na zdravstvenu ustanovu, pacijenta da se vidi neka korist od vaših naslikavanja po inim događajima - zaključio je Žuljević.