Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) danas (11. maj) obavijestili su građane da im nedostaje osam citostatika.

Kako su naveli na zvaničnoj stranici zdravstvene ustanove, Klinika za onkologiju na listi ima 89 citostatika, od kojih nedostaju sljedeći: etopozid cap. a 50 mg, flurouracil amp, endoxan amp, abirateron tbl, ribociklib tbl, xtandi tbl, anastrazol tbl i pazopanib tbl.

I iz Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Tuzla također su saopćili da im nedostaju citostatici: nilotinib 200 mg cps, lenalidomid 25 mg, fluorouracil amp. 250 i 500 mg, idarubicin amp, mitoxantron amp, abirateron accord tbl. 500 mg i etopozid cps. 100 mg.

 Nadležni godinama nikako da riješe problem

Citostatici su iznimno važna terapija u liječenju onkoloških pacijenata. Radi se o antitumorskim supstancama koje se koriste u sistematskoj metodi liječenja zloćudnih bolesti - kemoterapiji.

Kemoterapija ili citostatska terapija danas je dio standardnog terapijskog procesa većine zloćudnih bolesti, zajedno sa hirurgijom, zračenjem i pojedinim biološkim lijekovima.

Problem u našoj zemlji je što tih lijekova nema, a nadležni godinama nikako da to riješe. 

Kao i kod svih drugih bolesti, tako i u onkologiji, postoji nešto što se zive - "zlatni sat", odnosno vrijeme u kojem, prema riječima prof. dr. Maje Banjin, onkologinje, pacijentu treba biti urađena sva potrebna dijagnostika, a potom uključena adekvatna terapija.

- To se odnosi i na citostatike. Međutim, ono što se kod nas dešava jeste da su onkološki pacijenti mjesecima na listama čekanja i najblaže što mogu reći jeste da je to - nedopustivo - ističe Banjin.

Treba istaći da klinički centri nisu ti koji nabavljaju ove lijekove. Nabavka citostatika u isključivoj je nadležnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH.

Udruženja koja okupljaju oboljele od malignih bolesti konstakno apeliraju na nadležne da se problem riješi, ističući da onkološki pacijenti terapiju ne smiju čekati ni dan.

- Naši članovi primorani su da lijekove kupuju u inozemstvu jer ne smiju čekati da se Fond solidarnosti smiluje i nabavi ih. Ukoliko čekaju njihovo zdravlje se drastično pogoršava, a mnogima je i život u pitanju. Radi se o lijekovima koji se koriste u prvoj fazi liječenja i zamislite situaciju kad onkološki pacijent iz drugog grada doputuje u Sarajevo, a onda ga u KCUS-u dočeka informacija da terapije nema i da, ako je želi dobiti, mora je sam nabaviti. U takvoj situaciji pacijentu ostaju dvije mogućnosti - da ostane bez lijeka ili da šalje nalaz hematologu u drugoj državi i da na osnovu recepta iz KCUS-a dobije novi sa kojim će moći kupiti citostatik u apoteci. Nakon što to riješi, lijek valja transportovati u BiH, što se često zna komplicirati. Eto to je sudbina i svakodnevna borba onkološkog pacijenta u BiH - govori Zlatan Planinčić, predsjednik Udruženja "Mijelom u BiH".

Kaže kako je davno postalo beskorisno pitati Federalni zavod - zašto nema citostatika.

- Iz zavoda uglavnom odgovaraju kako je razlog defektura lijeka, nekad je problem u nabavci ili nije potpisan ugovor, ili vam jednostvano kažu - svaki čas će..., i tako godinama. Da ne govorim da to sve košta, nisu to male pare. Naravno, na refundiranje troškova pacijent čeka, a lijek treba kupiti i za idući mjesec. Osim citostatika novca treba imati i za druge lijekove, vitamine, dodatke prehrani kako bi se izborio sa opakom bolešću. Umjesto da se učini sve kako bi mu se olakšao život, onkološkom pacijentu u BiH život se zagorčava jer država ne može da osigura ni osnovne stvari - naglašava Planinčić.

Za razloge nedostatka citostatika upitali smo i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, no odgovor do objavljivanja teksta nije stigao. 

U ranijem odgovoru, kada smo ih upitali za nedostatak citostatika, iz Federalnog zavoda su između ostalog kazali "kako je više razloga dovelo do privremenih prekida u snabdijevanju citostaticima, kao što su zastoji u proizvodnji, reorganizacije proizvodnje, da kasni proizvodnja serije namijenjene za BH tržište i drugo".

- Pored toga, na snabdjevenost lijekovima utječu globalne nestašice nekih supstanci, transportni uvjeti, kao i obavezne zakonom propisane kontrola lijekova prilikom uvoza na naše tržište - odgovorili su iz Federalnog zavoda početkom januara ove godine. 

Dodali su da "u većini slučajeva postoje alternativna rješenja u primjeni terapije, te da u slučaju da ne postoji alternativa, odnosno zamjenski lijek, Zavod omogućava pacijentima pravo na refundaciju kupljenog lijeka, uz priloženu medicinsku dokumentaciju".