Ove akadamske godine u sarajevske studentske domove Bjelave i Nedžarići uselilo je 1.200 studenata.

S obzirom na to da su u vrijeme raspusta bili u toku određeni radovi u Studentskom domu Bjelave, zanimalo nas je da li su radovi završeni te da li su studenti uselili u funkcionalan dom.

O tome i brojnim drugim izazovima studenata razgovarali smo sa predsjednikom Udruženja studenata Studentskog centra Sarajevo Aldinom Mešanom. 

- Radilo se o vertikalama u Prvom paviljonu koji koriste djevojke. Radovi su gotovi, sada se vrše samo dodatna ispitivanja. Kupatila koja su bila renovirana potpuno su u funkciji, dakle, djevojke mogu potpuno da ih koriste. To su zajednička kupatila koja su često bila plasirana kroz medije kao neka najružnija slika Bjelava – kaže Mešan.

Zanimalo nas je kakva je situacija u Studentskom domu Nedžarići.

- Prije nekih desetak dana u Nedžarićima je bilo problema s grijanjem. Naime, kotlovnica je prestala s radom. Došlo je do nekog većeg kvara, pa tri dana studenti nisu imali grijanje niti toplu vodu. Kvar je uklonjen, ali to je upravo ono što mi spominjemo. Te kotlovnice i u Nedžarićima i na Bjelavama su u užasnom stanju, a upravo ovi kvarovi koji se često dešavaju to i govore – kaže Mešan.

Na naše pitanje koliko se često desi da studenti nemaju grijanje zbog kvara, naš sagovornik odgovara:

- Pa to je otprilike jednom mjesečno po tri ili četiri dana. Problem je što ne možete u suštini da ih predvidite. Dok je bilo ljeto, kotlovnice su radile samo da zagriju vodu. No sada, početkom grijne sezone, kada se koristi i za toplu vodu i za zagrijavanje, dolazi do preopterećenja sistema i dolazi do kvarova. No nikad se nije desilo da studenti nemaju grijanje sedam dana.

No bez obzira na "nagodnost" studenata,  moramo reći da to što se dešava da oni nemaju grijanje jednom mjesečno, nije zanemarivo. Zamislite da se to dešava vama koji koristite usluge Toplana Sarajevo, te svaki mjesec nemate grijanje tri dana, a redovni ste platiša. To bi bio skandal.

Na naše pitanje kada studenti imaju toplu vodu vodu, Mešan odgovara.

- Studenti nemaju toplu vodu 24 sata dnevno, što je najvažnije. Topla voda se pušta u pola 4 do 22 sata. To je onaj period kada većina studenata dolazi u domove sa fakulteta i završenih svih obaveza. Tada svi "letimo" da se istuširamo - kaže naš sagovornik.

Prošli put kad smo razgovarali, neposredno pred početak akademske godine, naš sagovornik nam je rekao da se studenti žale i na nekvalitetnu hranu. Da li se šta promijenilo početkom ove akademske godine?

- U Nedžarićima imamo malo bolju hranu. Generalno, studenti su dosta zadovoljniji u tom domu. Imaju malo kvalitetniju hranu. Međutim, u Studentskom domu Bjelave taj kvalitet je malo manji - kaže Mešan.

Na našu opasku da ne razumijemo zašto bi neki studenti imali bolju hranu u odnosu na druge, naš sagovornik ističe.

- Pa to i mi ne razumijemo. Kada mi razgovaramo sa šefovima kuhinje, obično tu dođe na kraju i do konflikta. Ja sam imao nekoliko situacija, gdje je to ispadalo da ako se vi bunite, to ispadne neki lični konflikt.

Ljude shvate to vrlo lično. Što je žalosno. Stvarno žalosno. Ako negdje imate kritike, onda treba da ih saslušate na neki normalan način i da pokušate to da otklonite.

Naprimjer, na Bjelavama, ako se mi često žalimo, kvalitet hrane bude bolji. Najveći problemi su u normativima, porcije su male, a generalno ukus hrane nije na nivou, kao što je u Nedžarićima.

Mi smo onda ispitivali zašto se dešavaju te promjene, s obzirom na to da su to iste namirnice koje dolaze u oba doma, dobavljači su isti. Dakle, u pitanju je sam rukovodilac koji vodu tu kuhinju ili sami kuhar – kaže Mešan.

Dakle, treba se žaliti. Kao i svugdje. Na našu opasku da nam je prošli put rekao da je problem manjak osoblja, kuhara, naš sagovornik kaže.

- Sad je situacija obrnuta, sada ima radnika, ali mamo istu situaciju kao i prethodne godine kada nije bilo radnika. Ne mogu reći da je hrana katastrofalna, ali kvalitet hrane bi morao biti bolji. Evo, navest ću vam jedan primjer, na neki način nije neobično da student od 20 i nešto godina poslije večere ide u obližnju pekaru. Fali im snage.  Međutim, to rade i cure. Nakon obroka idu u pekaru - kaže Mešan.

Naravno, studenti to moraju platiti od svojih para, odnosno para koje im šalju roditelji. Također, moramo konstatirati da je tako bilo i prije 20 godina, samo što su pekarski proizvodi tada bili znatno jeftiniji. Naprimjer, jedna buhtla je koštala pola marke.

S obzirom na to da je nedavno izabrana nova ministrica za nauku i mlade KS Dušanka Bošković, a studenti su se upravo žalili da zbog nepostojanja ministra, odnosno nakon ostavke Adne Mesihović nisu imali sagovornika niti kome se žaliti na svoje probleme, zanimalo nas je da li su uspostavili komunikaciju s novom ministricom.

- Nismo još. Čekamo da se stvari slegnu. Ministrica je tek preuzela funkciju i čekamo da se stvari stabilizuju. Iskreno, iz mog iskustva, a koje smo mi studenti generalno imali, svi ministri i ministrice koje dolaze, mi nikad ne osjetimo neku značajnu promjenu.

Zaista moram istaći da je jedino bivša ministrica za visoko obrazovanje, nauku i mlade Adna Mesihović jedino imala sluha za naše probleme. Pokrenula je i niz nekih projekata, pokušala je zaista da pomogne Studentskom centru i studentima. Nadam se da ćemo i s novom ministricom imati dobar odnos - kaže Mešan.

Naš sagovornik također dodaje da ima informaciju da će uposlenici Studentskog centra uskoro stupiti u štrajk zbog kašnjenja plaća, te da imaju podršku studenata.

Razgovarali smo s predstavnikom uposlenika Studentskog boma Bjelave koji nam je rekao da je Javna ustanova Studentski centar Sarajevo pred kolapsom!

- Radnici Studentskog centra Sarajevo pokrenuli su prikupljanje potpisa za štrajk i potpunu obustavu rada jer Vlada Kantona Sarajevo već dvadeset mjeseci ne ispunjava svoje ugovorne obaveze prema Centru.

Zbog neisplaćenih donacija, ustanova se nalazi na ivici finansijskog kolapsa. Plaće su neredovne, regres nikada nije isplaćen, a radnici žive u neizvjesnosti ne znajući kada će primiti zarađeni novac.

U Centru se vršioci dužnosti direktora smjenjuju kao na traci, dok se dugovanja prema dobavljačima i zaposlenima gomilaju.

Prema informacijama iz Centra, Kanton Sarajevo duguje Studentskom centru otprilike devet miliona konvertibilnih maraka, zbog čega je pokrenuta i tužba protiv Vlade Kantona.

Dodatni problem predstavljaju i rukovodioci koji postavljaju kamere i nadziru uposlenike, čime se, prema tvrdnjama radnika, vrši mobing i stvara atmosfera straha i pritiska.

Zbog svega toga studenti trpe najviše. Smještajni i životni uvjeti u domu rapidno se pogoršavaju, a osnovne potrebe često nisu osigurane - kaže za Faktor Adnan Hodžić.