Nedavni slučajevi femicida u Bosni i Hercegovini osim što su otvorili razna pitanja – pitanje sigurnosti, nezaštićenosti žena, nepoštivanja zakona, mjera zabrane prilaska, nošenja službenih pištolja, nesposobnost policije, nemoć pravosuđa – na površinu su iznijeli sav jad, čemer i zlobu ljudi koji na društvenim mrežama, pod svojim punim imenom i prezimenom javno opravdavaju ubistvo.

"Nije bez razloga", "zaslužila je", "sigurno ga je varala", "tako im treba", "šta su mislile", "ne opravdavam femicid, ali…" samo su neki od komentara.

Tu se ubica po starom dobro poznatom običaju opravdava, goveći da je bio "fin momak", "tih", "javi se komšijama".

Osim što sipaju sol na krvavu ranu porodicama, iako pogođenima strašnom tragedijom, dodatnu so sipa i to što se takvi komentari niti osobe koje ih pišu ne kažnavaju niti na bilo koji način sankcionišu.

Da je pravde, ali prije svega pravog zakona, te osobe bi bile kažnjene za govor mržnje, izazivanje i podstrekivanje nasilja, u ovom slučaju najgoreg oblika – ubistva, feficida.

Kada je riječ o ovim slučajevima koji i dalje nisu u potpunosti zakonski definisani u BiH, policijske agencije postupaju pod nadzorom tužilaštava u čijim nadležnostima je kvalifikacija djela, dok su kazne u nadležnosti sudova. Ipak, to ne znači da vam policija ne može "staviti lisice" zbog ugrožavanja nečije sigurnosti na internetu ili drugih oblika kriminala u online svijetu, a po naredbi nadležnog tužilaštva.

Prijetnje, vrijeđanja i govor mržnje na društvenim mrežama u BiH donedavno nisu podlijegali gotovo nikakvim zakonskim okvirima i pravilima. Danas se počinju istraživati slučajevi tehnološkog kriminala, ali i dalje u nedovoljnoj mjeri.

Pozitivno je što građani policiji sve češće prijavljuju sporne, uvredljive i opasne sadržaje na društvenim mrežama i internetu, što pomaže policiji i istražnim organima da djeluju u skladu sa zakonom.

U članu 183 Krivičnog zakona Federacije BiH navodi se: "ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili na taj način izazove uznemirenje građana, kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci".

No i pored prijava, u BiH sve uglavnom ostaje mrtvo slovo na papiru. Pokazuju po primjeri iz prakse.

Poseban problem predstavlja što kažnjavanje komentara na Facebooku nije ujednačeno na cijelom prostoru BiH, Federacije, kantonima, pa čak ni u gradovima. 

Naprimjer, u Kaknju postoji kažnjavanje zbog komentara na društvenim mrežama. Policija izdaje prekršajne naloge za vrijeđanje, prijetnje i govor mržnje, što može rezultirati novčanim kaznama od 300 KM.

Ključne su informacije o kažnjavanju za komentare na društvenim mrežama.

Komentari koji uključuju prijetnje, vrijeđanje ili govor mržnje mogu dovesti do prekršajnih naloga. U nekim slučajevima, za ozbiljnije prijetnje, predviđene su i zatvorske kazne do 30 dana. Tipovi kažnjivih komentara su: vrijeđanje na nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, prijetnje i širenje mržnje, poticanje na nasilje.

Meta koja uključuje Facebook i Instagram sadrži pravila protiv podsticanja nasilja, govora mržnje na osnovu pola i roda, te glorifikacije ili opravdavanja nasilnih djela. Takvi komentari se često brišu, a korisnici mogu dobiti upozorenja, suspenziju ili trajnu zabranu naloga. Ali isto tako, češće se desi da prijavite jako uvrijedljiv komentar, od Mete dobijete obavijest da "komentar ne krši standarde zajednice". Tako pod krinkom "slobode govora", svako može pisati šta hoće, bilo anonimno ili pod svojim punim imenom i prezimenom, a neće biti kažnjen. Niti "ovozemaljskim" zakonima, niti online, u virtuelnom svijetu. 

Dok svaka objava na društvenim mrežama ili medijima otvara vrata istragama, dokazivanje autentičnosti tih objava uglavnom zahtijeva informatička vještačenja kojima se dolazi do dokazivanja krivičnog djela. 

- Što se tiče objava na internetu, kao nekog oblika saznanja, izvora informacija, sve one redovno se prate. Kao izvor saznanja tokom istrage može se koristiti svaka izjava na ulici, svaki komentar na portalima, objava na društvenim mrežama. Tužiocu je to dovoljno da pokrene istragu, uključi policijske agencije i izda naredbu za vještačenje. Međutim, postavlja se pitanja zakonitosti dokaza. U tim slučajevima morate imati odgovarajuću naredbu tužilaštva i suda, jer je to zadiranje u ljudska prava.

S tim u vezi, mora se osigurati međunarodna pravna pomoć, jer ukoliko vi tvrdite kao tužilac da sam ja prijetio da ću ugroziti nečiju sigurnost na nekom profilu, a ja u početnoj fazi kažem da to nije tako, vi to možete koristiti kao izvor saznanja pa onda uz pomoć drugih dokaza dokazati da sam to uradio. Ukoliko želite zakonitu presudu, vi morate imati kristalno čiste dokaze, što podrazumijeva da se obratite Facebooku, Googleu ili nekom drugom vlasniku određene platforme da biste imali konkretan dokaz ko je autor određene objave, da li je autentičan njegov nalog, profil i slično - rekao je advokat Ifet Feraget. 

Prošle su skoro tri godine od stravičnog ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu. Nizamu je 11. augusta 2023. njen suprug oteo iz tetkine kuće, zajedno sa njihovom bebom, odvukao na vikendicu, gdje ju je tukao, mučio i na kraju ubio. Sve dok je beba plakala na podu. Da tragedija bude gora, ako je to ikako moguće, monstrum je sve to uživo prenosio na društvenim mrežama. Snimka je trajala dva sata. Dok se dio javnosti pitao gdje je policija, drugi su gledali, a neki i navijali. Nakon ubistava, monstrum je ostavio bebu i odvezao se u centar grada gdje je nastavio svoj ubilački pohod.

Sulejmanović je ubio Džengiza i Denisa Ondera, a tokom njegovog sumanutog pohoda po Gradačcu tri osobe su ranjene, među njima i policajac.

U automobilu je dva puta pucao u Denisa, a nakon toga je pronašao i njegovog oca Đengiza Ondera, a u njihovoj kući pucao u Đengizovu suprugu Harisu Onder, teško je ranivši.

Ono što je zgrozilo javnost jeste veliki broj komentara na društvenim mrežama ljudi koji su otvoreno podržavali ovo stravično ubistvo.

Tada je policija Tuzlanskog kantona pozvala građane da im pošalju sve komentare koji na FB podržavaju ubicu, opravdavaju ubistvo i govore gnusne stvari protiv žrtve, supruge, majke.

Zanimalo nas je da li je od tada do danas iko kažnjen, te smo prvo kontaktirali MUP Tuzlanskog kantona, da bi nas oni uputili na Tužilaštvo.

- Jedan od segmenata istrage Tužilaštva i Sektora kriminalističke policije MUP-a TK vezane za brutalno ubistvo Nizame Hećimović se odnosio na provjere da li je u komentarima korisnika društvenih mreža bilo elemenata nekog krivičnog djela, odnosno podstrekavanja ili pomaganja Sulejmanoviću u ubistvu. 

Postupajući tužilac i policijski istražitelji su obavili detaljne provjere i analizu spornih komentara. Utvrđeno je da u njima ne postoje elementi krivičnog djela, odnosno podstrekavanja ili pomaganja u izvršenju krivičnog djela. U komentarima na društvenim mrežama Tužilaštvo nije utvrdilo nečiju krivičnu odgovornost, odnosno elemente podstrekavanja ili pomaganja Sulejmanoviću u činjenju krivičnog djela. 

Drugi oblici eventualnog sankcionisanja takvog ponašanja, odnosno komentarisanja na društvenim mrežama, izuzev utvrđivanja krivične odgovornosti, nisu u nadležnosti tužilaštva – rekli su za Faktor iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

Institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine upozorila je da općinske odluke kojima se policiji daje ovlaštenje da sankcioniše vrijeđanje i uznemiravanje na društvenim mrežama moraju biti usklađene s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i zakonima višeg nivoa vlasti.

Kako navode, neprecizne i široko postavljene odredbe mogu dovesti do narušavanja slobode izražavanja i pravne sigurnosti građana.

Ovo upozorenje uslijedilo je nakon što je objavljeno da je Policijska stanica Kakanj u proteklih godinu dana izdala 11 prekršajnih naloga zbog slučajeva vrijeđanja, prijetnji i govora mržnje na društvenim mrežama, na osnovu općinske Odluke o javnom redu i miru koja policiji daje takve nadležnosti.

Iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH su poručili da govor mržnje treba biti sankcionisan, ali da je ključno jasno odrediti ko i na koji način utvrđuje razliku između govora mržnje i izražavanja mišljenja.

Dodali su da, kako bi odluka o javnom redu i miru bila prihvatljiva sa aspekta zaštite ljudskih prava, mora biti u skladu s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima te Zakonom o zaštiti od klevete Federacije BiH.

Kako su pojasnili, ukoliko se odredbe koje se odnose na "uznemiravanje putem portala i društvenih mreža" primjenjuju na izražavanje mišljenja na internetu bez jasnog zakonskog okvira, time se lokalne vlasti dovode u situaciju da uređuju oblasti koje su već regulisane zakonima višeg nivoa, što može predstavljati kršenje principa zakonitosti, pravne sigurnosti i hijerarhije pravnih akata.

Ombudsmani su naglasili i da je važno da formulacije u ovakvim aktima budu precizne i nedvosmislene, s obzirom na to da postoje već dostupni pravni mehanizmi, uključujući građanske tužbe za klevetu ili krivične postupke u slučajevima izazivanja mržnje.

Podsjetimo, po uzoru na Kakanj, ministar prostornog uređenja Srednjobosanskog kantona Amir Šečibović najavio je da bi i Bugojno moglo usvojiti sličnu odluku o javnom redu i miru, što bi policiji omogućilo kažnjavanje uvreda i uznemiravanja putem društvenih mreža. 

Psiholozi smatraju da ovaki gnusi komentari na račun žrtava, kada naiđu na opravdavanja ili umanjivanje femicida, kod porodica doživljavaju dodatnu bol. 

- Kada se nasilje dodatno "opravdava" kroz komentare, to za porodice žrtava znači novu, sekundarnu povredu rane, kao da se bol iznova potvrđuje i negira vrijednost izgubljenog života. Takvi narativi ne ostaju samo na internetu. Oni oblikuju društvenu klimu u kojoj se nasilje normalizuje i tiho podržava.

Ne bih rekla da smo dotakli dno, ali jesmo na mjestu koje traži jasnu granicu: odgovornost u govoru, više empatije i nultu toleranciju na opravdavanje nasilja. Svaki put kad biramo da ne učestvujemo u takvom diskursu, već ga imenujemo i zaustavimo, pravimo mali, ali važan pomak - kaže za Faktor geštalt psihologinja i psihoterapeutkinja iz Healty Contacta Dragana Mačar. 

Dodaje da je internet preplavljen negativnim komentarima na sve moguće teme. To je važno primjetiti, koliko toga izlazi iz ljudi nekontrolisano i bez osjećaja da to što pišu drugom ljudskom biću, da će to neko pročitati, da će taj otrov nekoga možda i otrovati. Najbolje je ne čitati takve komentare ili bar biti svjestan da takvi komentari ne govore ni o kome drugom osim o osobi koja ih piše, o njenom / njegovom nevaspitanju, ogorčenosti, nemoći i višku slobodnog vremena.