U Srebrenici je danas, na sportskim igralištima ispred osnovne i srednje škole, obilježena 33. godišnjica stravičnog zločina nad bošnjačkim civilima.
Tog 12. aprila 1993. godine tokom turnira u malom fudbalu na igralištima se okupio veliki broj građana, uglavnom mladih, a s položaja vojske RS-a iznenada su ispaljene četiri granate koje su pale među okupljene i ubile 74 i ranile više od 100 osoba. Mnogi su od posljedica ranjavanja umrli na putu do srebreničke bolnice i u bolnici, tako da se ukupan broj žrtava zločina povećao na 105 u danima nakon zločina.
Iz udruženja "Srebreničke majke" podsjetili su javnost da za zločin nad civilima na igralištima u Srebrenici 12. aprila 1993. godine do sada niko nije odgovarao, što smatraju poraznim za nadležne organe i institucije.
- Mi godinama upozoravamo i podsjećamo na ovaj zločin i ništa se ne mijenja. Vrijeme prolazi, odgovornost ne postoji - rekla je Fazila Efendić, predsjednica Udruženja "Srebreničke majke".
Mersudinu Mešiću su tog dana na igralištima ubijeni otac, majka i brat.
- Mi smo tog dana krenuli prema igralištima, da vidimo šta se dešava. Kada smo stigli bilo je dosta naroda. Pale su granate. Na mjestu su poginuli moj otac i brat koji je bio mlađi od mene dvije godine. Tada je brat imao sedam godina. Ja sam ranjen. Majka je bila živa do bolnice, ali je umrla tamo - ispričao je Mešić.
Mireli Hodžić je na školskim igralištima ubijen brat Sejdalija.
- Moj brat Sejdalija Suljić je imao 20 godina. Rođen je 1973. godine. On je taj dan krenuo da se vidi sa svojim prijateljima. Pronađen je mrtav ispred škole, a pogodio ga je geler u vrat. Iz istog sela taj dan su poginule i djevojke Fikreta Ibrahimović i Mevlija Suljić - rekla je Mirela koja danas živi u Srebrenici s porodicom, piše Anadolija.
Bošnjački politički predstavnici u Općini Srebrenica, predstavnici Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, predstavnici Medžlisa IZ Srebrenica, predstavnici Institita za istraživanje zločina UNSA i udruženja koja okupljaju preživjele genocida su na ogradu igrališta stavili po jedan cvijet i odali počast žrtvama.
Godišnjica se obilježava svake godine, a na ogradu igrališta polaže se cvijeće u znak sjećanja na žrtve.
Potpredsjednik RS-a Ćamil Duraković upozorio je da su zločini počinjeni u Srebrenici i Podrinju u periodu 1992–1993. godine imali obilježja genocidne namjere, te ponovo apelovao na nadležne institucije da procesuiraju odgovorne.
- Pred očima UNPROFOR-a ispaljeno je više granata, pri čemu su ubijene 74 osobe, dok je više od 100 ranjeno. Uprkos ozbiljnosti ovog zločina, do danas niko nije procesuiran, iako se kontinuirano upućuju pozivi na odgovornost. Riječ je o masovnim zločinima, a slični slučajevi zabilježeni su na više mjesta na području Srebrenice i Podrinja – potcrtao je Duraković.
Jedan od preživjelih svjedoka, Hasan Hasanović, prisjetio se tog dana.
- Ja lično sam čuo jednu detonaciju, a kasnije sam shvatio da ih je bilo više. Sa prijateljem sam bez daha dotrčao na igralište. Na prvi pogled učinilo mi se da ima petsto mrtvih ljudi, jer je gornje igralište bilo prekriveno tijelima, i ranjenih i mrtvih. Mi smo u jednu kuću unosili ranjenike. Nisam odustajao od toga da pomognem ljudima, iako je u to vrijeme vladala glad. Teško je prisjećati se, ali ne smijemo zaboraviti i nadamo se da će pred lice pravde biti privedeni oni koji su počinili ovaj zločin – kazao je Hasanović.
Članica Udruženja Pokret "Majke enklava Srebrenica i Žepa" Kada Hotić također je govorila o strahotama kojima je svjedočila.
- Kad sam prošla ovim putem vidjela sam lokve krvi, to je bilo strašno. Jedno dijete je imalo pola tijela, a ova ograda je bila puna dijelova ljudskog tijela. Danas se moramo sjećati svih ubijenih i moramo pričati istinu kako se ovakvi zločini nikada ne bi ponovili – kazala je Hotić.
Za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao, što porodice žrtava smatraju poraznim.
Povodom godišnjice, u Kulturnom centru u Srebrenici održana je i konferencija pod nazivom „Masakr na školskom igralištu u Srebrenici 12. aprila 1993. godine: činjenice, odgovornost i kultura sjećanja“.