Tačno u 6 sati spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopćenje:

"Građani i građanke prijedorske općine, ostanite mirni u svojim domovima. Noćas je SDS preuzela vlast u našoj općini i ona garantuje ostalim narodima koji žive na ovim prostorima punu ravnopravnost i suživot. Nije se moglo više čekati, brojni problemi koji su vodili ovu općinu i sve narode koji ovdje žive u propast, natjerali su SDS da preuzme stvar u svoje ruke i u ovome historijskom trenutku ovu općinu priključe "Srpskoj Republici" koja se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek je živio srpski narod i mi na to imamo neotuđivo pravo".

Potom je emitovana himna Bože pravde. 

Tog 30. aprila 1992. godine, počeo je genocid nad nesrpskim prijedorskim stanovništvom.

Preuzimanju srpske kontrole nad Prijedorom prethodio je sastanak predstavnika SDA, SDS-a i HDZ-a u noći 29. aprila u 22 sata.

Na sastanku je postignut dogovor da u prijedorskoj policiji treba biti ravnomjerna nacionalna zastupljenost, međutim četiri sata kasnije, tačnije u 2.30 sati 30. aprila SDS je uz aktivnu pomoć JNA nasilno preuzeo svu vlast u gradu, a dogovor je izigran.

Kakva je situacija bila u aprilu u Prijedoru može se vidjeti i iz izvještaja Komisije UN-a za utvrđivanje genocida u Prijedoru.

- Odmah nakon "preuzimanja vlasti", Srbi su prekinuli sve komunikacije, i općina Prijedor je ostala potpuno odsječena od vanjskog svijeta. Bilo je sve teže putovati, a telefonske linije često su bile prekinute. U gradu je uveden policijski sat. Za posjete obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Ukinute su sve autobuske veze. Većina stanovništva ostala je bez posla, bilo da je riječ o policajcima, radnicima, činovnicima ili stručnjacima i direktorima bez razlike. Ključna mjesta u policiji, u opštinskoj upravi preuzeli su Srbi. I prije 30. aprila 1992. godine Srbi su obilazili stanovnike drugih nacionalnosti za koje se smatralo da posjeduju oružje i od njih zahtijevali da ga vrate. Bilo je i samovoljnih privođenja.

Ovaj proces je intenziviran nakon preuzimanja vlasti. Tada je organizovana hajka i kampanja da bivši policajci i pripadnici TO predaju oružje. Svima osim Srbima često su pretresane kuće, a ukućani maltretirani.

Lokalni mediji, poput Radio Prijedora i lista "Kozarski vjesnik" pridružili su se propagandi uperenoj protiv stanovništva drugih nacionalnosti. Vodili su medijsku hajku protiv bivših čelnika opštine muslimanske i hrvatske nacionalnosti, često zloupotrebljavajući i falsificirajući detalje iz njihovog privatnog života. Uz to, ovi mediji su širili vijesti da se u okolini Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske jedinice koje spremaju genocid nad srpskim narodom - navodi se u izvještaju Komisije UN-a.

Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno 3.178 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje u okolini Prijedora. 

Među ubijenima je bilo i 102 djece. Protjerano je više od 60.000 ljudi.

Punu 21 godinu, najveća masovna grobnica na Balkanu, jama Tomašica krila je mračnu tajnu o likvidacijama Bošnjaka i Hrvata.

Iz Tomašice je ekshumirano  435 posmrtnih ostataka.

Na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, 21. augusta 1992. godine strijeljano je više od 200 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, koji su bili zatočeni i mučeni u prijedorskim logorima.