Probosanski predstavnici izabrani u institucije Republike Srpske i iz RS-a obavještavaju javnost da su pripremili i upućuju Kontradeklaraciju o zaštiti ustavnog poretka i legitimiteta Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Kontradeklaracija se javnim putem dostavlja posebno Uredu visokog predstavnika (OHR), Vijeću za implementaciju mira (PIC), Delegaciji Evropske unije u BiH, ambasadama država članica PIC‑a, međunarodnim organizacijama u BiH, kao i relevantnim političkim predstavnicima u zemlji.

Ovim dokumentom iznesimo zvaničan stav probosanskih predstavnika u RS povodom deklaracije koju je usvojila Narodna skupština Republike Srpske. U saopćenju naglašavamo da je riječ o institucionalnom odgovoru, zasnovanom na Ustavu BiH, međunarodnom pravu i praksi nadležnih međunarodnih tijela.

Cilj upućivanja Kontradeklaracije jeste da se domaćoj i međunarodnoj javnosti jasno predoči stav da se ustavni poredak Bosne i Hercegovine ne može dovoditi u pitanje jednostranim aktima, te da se status OHR‑a može razmatrati isključivo u skladu s međunarodnim obavezama i utvrđenim procedurama.

Probosanski predstavnici ostaju opredijeljeni za očuvanje ustavnog poretka, stabilnosti i mira u Bosni i Hercegovini.

Potpisnici Kontradeklaracije su Edin Ramić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH, Ćamil Duraković, potpredsjednik RS-a, Ramiz Salkić, Amir Hurtić, Mirsad Duratović, zastupnici u Narodnoj skupštini RS-a, Alija Tabaković, Armin Hamzić, Dževad Mahmutović, Smail Mešić, delegati u Vijeću naroda RS-a.

Mi, dolje potpisani probosanski predstavnici izabrani u organe vlasti u/iz Republici Srpskoj, polazeći od Ustava Bosne i Hercegovine, međunarodnog prava te stavova Ustavnog suda BiH i Venecijanske komisije, izjavljujemo da je Deklaracija o zatvaranju OHR-a koju je usvojila Narodna skupština Republike Srpske pravno neutemeljena, politički štetna i protivna ustavnom poretku Bosne i Hercegovine što argumentiramo na sljedeći nači:

1.OHR je uspostavljen je Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir.

2.Bonska ovlaštenja nisu ‘vanugovorna’, već legitiman razvoj mandata potvrđen od PIC‑a i prihvaćen u praksi Vijeća sigurnosti UN‑a. Vijeće sigurnosti UN-a je njihovo korištenje redovno prihvatalo kroz izvještaje Generalnog sekretara i pozdravljalo kroz rezolucije.

3.Venecijanska komisija je potvrdila da su Bonska ovlaštenja legitimna evolucija mandata i da su omogućila ključne reforme u BiH. Komisija nikada nije zaključila da su OHR ili Bonska ovlaštenja nelegalni.

4.Ustavni sud BiH je više puta potvrdio da odluke OHR‑a imaju pravnu snagu domaćih zakona, pa je tvrdnja NSRS o ‘ništavosti’ pravno neodrživa. Ovakva tvrdnja u direktnoj je suprotnosti sa sudskom praksom Ustavnog suda i predstavlja jednostrano negiranje akata koji su sastavni dio pravnog poretka BiH.

5.Imenovanje visokog predstavnika vrši PIC, a praksa UN‑a potvrđuje da potvrda Vijeća sigurnosti nikada nije bila potrebna. Očito je to iz imenovanja svih prethodnih visokih predstavnika. UN je pozdravljao imenovanja od strane PIC i dosljedno podržavao njihov rad bez osporavanja procedure. Navod o "materijalnom kršenju Aneksa 10" je politička konstrukcija bez osnova u međunarodnom pravu. Vlasti RS su pokušavale da ospore imenovanje Christiana Schmidta pred organima UN što nije uspjelo.

6.OHR je odigrao nezamjenjivu ulogu u zaštiti ustavnog poretka BiH, njenog teritorijalnog integriteta i prava konstitutivnih naroda. Nametanje odluka bilo je usmjereno na otklanjanje blokada i zaštitu Dejtonskog sporazuma. Tvrdnja da je OHR "produbio političke podjele" zanemaruje da su najveće krize nastale zbog jednostranih poteza entitetskih vlasti kojima su osporavane nadležnosti države Bosne i Hercegovine i njenih institutcija, blokade Parlamentarne skupštine, negiranja presuda međunarodnih sudova i veličanja ratnih zločinaca.

7.Uloga OHR-a u procesu povratka izbjeglica i raseljenih lica jedan je od najkonkretnijih argumenata za njegov opstanak. OHR je imao ključnu ulogu u promociji i podršci povratku, posebno manjinski povratak Bošnjaka i Hrvata u Republiku Srpsku. OHR je ukidanjem ratnih zakona i nadzorom nad entitetskim vlastima omogućio povrat imovine i zaštitu prava povratnika. Bez Bonskih ovlaštenja i međunarodnog nadzora povrat imovine ne bi bio moguć, a povratnici bi bili izloženi selektivnoj i diskriminatornoj primjeni zakona. Današnji napadi na povratnike i osporavanja njihovih prava pokazuju da bi ukidanje OHR‑a direktno ugrozilo rezultate povratka i tekovine Aneksa 7.

8.OHR se može zatvoriti tek po ispunjenju uslova 5+2, a RS svojim blokadama upravo produžava njegov mandat. Jednostrano zatvaranje bez ispunjenja ovih uslova bi otvorilo put za sprovođenje politika koje ugrožavaju ustavni poredak BiH, njen suverenitet i teritorijalni integritet.

9.Deklaracija NSRS je donesena bez uvažavanja stavova bošnjačkih predstavnika i građana u RS.

Polazeći od navedenog, odbacujemo Deklaraciju NSRS o zatvaranju OHR-a, potvrđujemo punu legalnost i legitimitet OHR-a, uključujući imenovanje Christiana Schmidta, te punu pravnu snagu odluka donesenih na osnovu Aneksa 10 i Bonskih ovlaštenja, naglašavamo nezamjenjivu ulogu OHR-a u zaštiti prava povratnika u RS u skladu s Aneksom 7 Dejtonskog sporazuma, zahtijevamo da se pitanje zatvaranja OHR-a razmatra isključivo kroz ispunjenje Agende 5+2, te pozivamo PIC da bez odlaganja imenuje novog visokog predstavnika sa punim bonskim ovlaštenjima.

Upozoravamo da bi svako odstupanje od ovih principa ugrozilo Dejtonski sporazum i stabilnost BiH, a posebno status povratnika u RS.