Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) objavio je danas, 26. januara, na svojoj zvaničnoj stranici da Klinici za onkologiju nedostaje čak 14 citostatika.

Iako je nedostatak citostatika u KCUS-u davno prestao biti vijest, ovo je ipak do sada najveći broj ove vrste lijekova koju su iznimno važni u liječenju malignih bolesti, a kojih nema u ovom zdravstvenom centru.

Kako je navedeno na stranici KCUS-a, Klinika za onkologiju na listi ima 89 citostatika, od kojih nedostaju sljedeći: anastrazol tbl, etopozid cap a 50 m, eligard 7,5 mg, plivatinib tbl, dacarbazin amp, fulvestrant inj. 250 mg, arimisarte/alimta, flurouracil, irinotecan, carboplatin, abirateron akord tbl, oxaliplatin amp, cotellic tbl i zelboraf tbl.

Eldina Zolj-Balenović, onkološka pacijentica, članica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke "Renesansa", kaže kako trenutno stanje sa deficitarnim citostaticima nije ništa iznenađujuće, jer su upravo to onkolozi najavljivali prije godinu ili dvije.

- S obzirom na to da nedostaju lijekovi koji su na tržištu 10, 15 ili 20 godina, a da su u međuvremenu na evropsko i svjetsko tržište stigli noviji lijekovi, smanjena je proizvodnja ovih koji nama nedostaju. Sasvim je shvatljivo opravdanje nedostatka na svjetskom tržištu. S druge strane, imamo standardne razloge koji se kao izgovor ili opravdanje koriste desecima godina unazad, nabavke, javni pozivi, planiranja, tenderi… Međutim, šta god je, razlog onkološkog pacijenta to ne treba da zanima. Onkološki pacijent treba brinuti samo i jedino o sebi i svom zdravstvenom stanju. Nažalost, kod nas svako jutro čim se probudimo, prvo otvaramo stranicu Klinike da provjerimo imamo li lijek za ovu sedmicu.

Može se refundirati kupljeni deficitarni citostatik, ali mora se imati u vidu da se karcinom liječi godinama i da je većina pacijenata iscrpila sve resurse, jer uz lijek, moramo stalno kupovati suplemente, vitamine… Postoje i zamjene, ali svi znamo šta je prvi izbor i šta je zamjena. Navikavanje na lijek traje nekoliko mjeseci. U tom periodu se javljaju valunzi, kostobolje, glavobolje, tremor…, i taman kada se naviknemo na jedan lijek, dolazi zamjena i tako ukrug godinama - ističe Zolj-Balenović. 

Napominje da je ovakvo stanje duže od 20 godina.

- U posljednje vrijeme došlo je do iskoraka, pomjerili smo se s mrtve tačke, ali još stanje nije ni blizu dobrog. Još nemamo registar oboljelih, lista lijekova onkoloških pacijenata nije revidirana duže od šest godina, nisu proširene indikacije, na klinikama nedostaju osnovni citostatici... - naglasila je Zolj-Balenović.