Bio je jedan od simbola otpora tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine.

U tom periodu Nurija je u šorcu trčao ulicama Sarajeva, a gotovo uvijek se u njegovim ustima nalazio limun.

Nakon agresije smješten je u Domu Nahorevo. Zdravlje mu je bilo narušeno, a rijetki su ga posjećivali.

Svojim performansom tokom ratnih godina ulijevao je hrabrost i volju za opstankom.