Škola u Novoj Kasabi jedanaest godina simbol je borbe za pravo na obrazovanje djece bošnjačke nacionalnosti. Nastala je iz potrebe da djeca u Podrinju, na području bh. entiteta RS, uče maternji jezik i nacionalnu grupu predmeta.

Ove godine školu pohađa 88 učenika, među kojima je i šest prvačića, pet dječaka i jedna djevojčica.

U malu učionicu 1. septembra sjelo je šestero prvačića Daut, Emir, Harun, Ajna, Elmin i Derviš. Bez velike svečanosti, bez posjeta i reflektora javnosti, njihovi školski stolovi dočekali su ih jednostavno i dostojanstveno.

- Škola postoji već 11 godina. Radi se u improvizovanim učionicama i uvjetima, ali imamo dobre rezultate - kazala je Nihada Čolić, predsjednica Upravnog odbora Udruženja učitelja Kantona Sarajevo.

Bošnjačka djeca s područja Konjević Polja i mjesta koja gravitiraju u blizini nastavu pohađaju u Edukativnom centru u Novoj Kasabi. Uprkos zahtjevu roditelja, ovoj djeci, po nastavnom planu i programu bh. entiteta RS, nije omogućeno da izučavaju bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta.

Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u junu 2021. donio odluku kojom je utvrđena diskriminacija u obrazovanju djece povratnika Bošnjaka, do danas ništa nije poduzeto na njenoj provedbi.

Prostor za nastavu u Novoj Kasabi ustupio je lokalni medžlis Islamske zajednice. Nastavu realizuje 16 nastavnika, najviše iz Sarajeva, ali i nekoliko iz Tuzle. Vlada Kantona Sarajevo od 2018. finansira njihov rad.

Učionice su opremljene osnovnim namještajem i nastavnim pomagalima. Uprkos skromnim uvjetima, nastava se odvija redovno.

Dok su mnoge škole u Bosni i Hercegovini bile obasjane kamerama, cvijećem i darovima povodom početka nove školske godine, u Novoj Kasabi je to bilo nešto skromnije.

No ono što imaju ova djeca vrijedi daleko više, učitelje koji ih grle znanjem, roditelje koji u njih polažu vjeru i dječija srca koja kucaju ponosno.

Šest bisera iz Konjević Polja šalju poruku, žele sreću i mir svoj djeci svijeta.

Iako je broj upisanih prvačića manji nego prošle godine, Čolić naglašava da su ova djeca "na braniku naše zemlje".

- Oni nas uče kako se brani zemlja. Tamo nema maloljetničke delinkvencije, nema nereda, tamo se uči, radi i postaje častan građanin - poručila je.

Da škola u Novoj Kasabi ima posebnu snagu, potvrđuje i koordinatorica Edukativnog centra Nedžada Džanković, koja predaje bosanski jezik.

- Djeca imaju svoje želje, ambicije, žele bolju budućnost za sebe i svoje porodice. Nastava se izvodi u kombinovanim odjeljenjima, jer nema dovoljnog broja učenika. Tako zajedno uče prvačići i četvrti razred, drugi i treći - pojašnjava Džanković.

Djeca iz okolnih mjesta putuju do škole organizovanim prijevozom. Nekima roditelji pomažu da stignu do autobusnih stanica, jer su udaljeni i po desetak kilometara od škole. Ipak, mališani se brzo navikavaju.

- Dobri su i samostalni. Prvačići se snalaze, iako uče zajedno sa starijim učenicima - kaže Džanković navodeći da je prošle godine bilo desetero prvačića.

- Smanjuje se broj prvačića - poručila je.

Ova djeca u budućnosti žele da budu doktori, a opredjeljuju se i za medresu, IT sektor...

- Djeca zaista žele da uče, da rade, žele da sebi stvore bolju budućnost. U svojim sredinama nemaju velike mogućnosti kao što je to slučaj u velikim gradovima, kao što je plivanje, da idu na treninge, a onda svoju pažnju usmjeravaju na učenje i školske obaveze - dodala je Džanković.

Da su skromni uvjeti zapravo izvor zajedništva i motivacije, svjedoči i Lejla Hasanović (13), učenica osmog razreda iz Cerske. Odlična je učenica, voli sevdalinke i nada se da će jednog dana postati doktorica.

- Ovdje smo kao jedna velika porodica. Lijepo bi bilo da imamo salu za fizičko. Sada vježbamo na livadi, a kad pada kiša, u učionici - priča Lejla.

Kod kuće ima psa i mačku.

- Volim da se igram sa njima. U blizini imam i prijateljice. Hobi mi je pjevanje. Najviše pjevam sevdalinke - dodala je.

Navodi da bi bilo lijepo kada bi češće posjećivali škole u Sarajevu i Tuzli i družili se sa vršnjacima.

Njena starija sestra je prošla isti put. Nakon škole u Novoj Kasabi završila je medicinsku školu u Srebrenici, a danas studira na Medicinskom fakultetu u Tuzli.

Poruka i učenika i nastavnika iz Nove Kasabe je jasna, uvjeti nisu prepreka kada postoji volja, podrška i vjera u znanje.

- Djeca tamo imaju svoj svijet koji je krasan, puno ljepši od vreve u gradovima - zaključuje Nihada Čolić.