Ovih dana imali smo pravu hiperprodukciju tekstova i opću medijsku kakofoniju uslijed skupa koji je održan u Zagrebu prošle sedmice u organizaciji konzervativnog udruženja Vigilare i američkog konzervativnog think-thanka bliskog američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.

Tako se ovaj skup ne može promatrati izvan šire geopolitičke perspektive, gdje se utjecaj cionističkog lobija nadvladava unutar Trumpove administracije.

Tu dolazimo do bitne stvari za razumijevanje pristupa Trumpove administracije Bosni i Hercegovini. Donald Trump, a što ukazuju upućeni izvori i dobri poznavatelji prilika unutar krugova američkog predsjednika, nije imao nikakav plan spram Bosne i Hercegovine.

Na promjenu pristupa imale su nedvojbeno utjecaj priče o navodnoj islamskoj opasnosti koja dolazi iz Bosne i Hercegovine, a što je sve zapravo na liniji sukoba koji se odvija između Irana s jedne i Izraela i SAD-a s druge strane.

Objektivno govoreći, to je dobra tema za doći do Donalda Trumpa, a što je dio iz hrvatskog političkog spektra uradio, nastojeći bosansko pitanje uokviriti kroz prizmu globalnih sigurnosnih prijetnji.

Za nas je od posebnog značaja to što se događalo drugog dana u okviru spomenutog skupa, kada je održana konferencija pod nazivom Bosna i Hercegovina kao neuspjela država – nužnost trećeg entiteta.

Ono što je veoma upečatljivo jeste da je na čelu udruženja Vigilare Vice John Batarelo, koji djeluje s katoličkih i hrvatskih nacionalno-suverenističkih pozicija, kako se i predstavlja.

No tu dolazimo do ključne stvari u vezi s raspravom o ovom skupu. Kako se može djelovati s ultrakatoličkih pozicija, a ići protiv interesa Katoličke crkve u Bosni? Ići i protiv samog pape Lava koji je u ideološko-političkom sukobu s Donaldom Trumpom i to je činjenica koju su mnogi, svjesno ili nesvjesno, izgubili iz vida.

Naime, organizatori skupa apriorno su se odredili spram nužnosti trećeg entiteta i daljnje fragmentacije BiH, idući direktno protiv interesa Katoličke crkve i katoličkog poglavara Pape.

Još od 1992. godine, kada je Bosna i Hercegovina uslijed disolucije jugoslovenske države ušla u proces proglašenja nezavisnosti, Katolička crkva stajala je na jasnim pozicijama jedinstvene i cjelovite Bosne i Hercegovine. Slobodno se može kazati kako je Crkva imala presudan utjecaj na neodlučne hrvatske predstavnike u tadašnjem razdoblju, koji su na pitanje Bosne i Hercegovine gledali kao na prostor koji se može koristiti za namirivanje teritorija i rješenje hrvatsko-srpskog spora.

Prisustvo kardinala Puljića ovom skupu izazvalo je oštre reakcije unutar bošnjačke javnosti, a što je zapravo političko samoubistvo za Bošnjake. Za to postoji nekoliko ključnih argumenata.

Na početku sam kazao da ovaj dio takozvanih hrvatskih konzervativaca upravo igra na kartu islamskog radikalizma i opasnosti, nastojeći prikazati Trumpovom timu opasnost koja vreba u Bosni, a koja je oličena u bošnjačko-muslimanskom faktoru. Sve loše izgovoreno i što će biti izgovoreno prema kardinalu, ovaj će dio takozvanih konzervativnih hrvatskih političara i intelektualaca koristiti za priču o trećem entitetu.

Iz dobro obaviještenih i upućenih hrvatskih krugova koji se protive održanom skupu, ali i agendi ovih takozvanih ultrakatoličkih predstavnika, čuje se kako je navodno član Mosta Nikola Grmoja, koji se zalaže za treći entitet, govorio da se svaka negativna i ostrašćena poruka Bošnjaka koristi upravo u dokazivanju teze da Bošnjaci onemogućavaju Srbe i Hrvate i da su im egzistencijalna prijetnja.

Podsjećanja radi, krajem prošle godine kada su izbili nemiri u Nigeriji, Trump je otvoreno kazao da će SAD reagovati kako bi zaštitili kršćane. Puljićevo prisustvo skupu treba promatrati na liniji toga da Katolička crkva ima svoje interese na tom skupu i pokušava urazumiti avanturiste da ne ulaze u stvar koja pravi dodatni razdor među Bošnjacima i Hrvatima, a što pogoduje isključivo trećoj strani.

Kada govorim o trećoj strani, mislim na srpsku stranu. Opservacije iz bošnjačkih krugova u vezi ovog skupa previdjele su jednu veoma bitnu stvar za raščlambu čitavog ovog slučaja.

Skupu je prisustvovao Brian Brown, jedan od istaknutijih MAGA ideologa i čelnik Međunarodne organizacije za porodicu. Brown je poznat i po otvorenoj podršci režimu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Naime, prije mjesec dana boravio je u Srbiji kao nezavisni posmatrač lokalnih izbora, koje je ocijenio besprijekornima. Tom je prilikom pohvalio vlast u Beogradu, ustvrdivši da SAD može puno naučiti od Srbije, uz kritike na račun opozicije, medija i studenata koji tamo protestuju.

Sada je posve legitimno postaviti pitanje zašto taj dio takozvanih katoličkih konzervativaca čini ono što prija ušima Beograda i Banje Luke. Ako već žele revitalizirati Herceg-Bosnu, odnosno žele ustrojiti treći entitet, zašto ne diraju u prostor bh. entiteta Republika Srpska, već se isključivo orijentišu ka područjima u Federaciji? Nije li Herceg-Bosna kada je ustrojena uključivala područja poput Skender-Vakufa i Kotor-Varoši i kako to da samo Hrvati u Bosni i Hercegovini žive na prostorima gdje su Bošnjaci?

Čitav skup nije imao nikakve veze s predsjednikom hrvatske vlade Andrejem Plenkovićem i pritom treba naglasiti da on odražava stajališta glasne manjine u hrvatskom političkom spektru. Indikativna je izjava HDZ-ove (BiH) dužnosnice Marine Pendeš, kojom je razotkrila genezu ove ideje. Prema njezinim riječima, inicijativa je plod saradnje dijela bosanskohercegovačkih Hrvata i tzv. ultrakatoličkih, konzervativnih struja s adresom u Zagrebu.

Plenković zapravo prati liniju Brisela koja je jasna, a glasi da nema nikakve daljnje federalizacije Bosne i Hercegovine, ali ono čemu se teži jeste da Hrvati dobiju svoga "autentičnog predstavnika" u Predsjedništvu BiH.

Upravo trka za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda i konačni ishod može biti određujuća stvar za bosansko pitanje.

Ako Darijana Filipović pobijedi u trci za Predsjedništvo BiH, ova glasna manjina izgubila bi svaki racionalni argument i čitava konstrukcija koja se potura u javnost posljednjih deset do petnaest godina urušila bi se kao kula od karata.

Jer Hrvati bi dobili ono što navodno žele. Ako bi i nakon toga nastavili proturati priču o navodnoj ugroženosti, onda bi to ukazalo na loše namjere i izostanak stvarne želje da se Bosna kreće u smjeru euroatlantskih integracija.

Posebno je bitno što će naredni visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH biti iz Velike Britanije, a ako se ima u vidu trenutna međunarodna konstelacija, onda je moguće pretpostaviti da Velika Britanija ne bi trebala slijediti onu liniju iz razdoblja 1993. godine kada je poticala hrvatsko-bošnjački sukob zarad treće srpske strane. Velika Britanija je u sukobu s Trumpovom Amerikom, kao što je i Evropska unija, i tu Bosna i Hercegovina i Bošnjaci trebaju tražiti svoju šansu. Mada je u konačnici najbitnije da domaći akteri prepoznaju važnost trenutka i minimum političke zrelosti i mudrosti da se nadiđe ova situacija. 

Zagrebački skup koji su organizovali manjinski glasovi u hrvatskoj politici ne treba potcijeniti, ali niti precijeniti. Treba ga posmatrati u realnim okvirima. On je otvorio mnoga pitanja, ali je izvjesno da na svaku krizu mora postojati i odgovor. Jasna, racionalna i realno utemeljena politika bošnjačka i hrvatska, koja uzima u obzir kretanja u svijetu, jeste ono što je potrebno u ovom trenutku. Konzervativci koji su upriličili skup u Zagrebu i govorili o Bosni kao neuspješnoj državi i nužnosti trećeg entiteta, trebaju znati da tako čine korisnu stvar za velikosrpski projekat.