Na mezarju kod Atik džamije u Tojšićima, mjestu u blizini Kalesije, danas je klanjan dženaza-namaz Asimu Paščanoviću Parsu (50), bivšem proslavljenom košarkašu, koji je preminuo u ponedjeljak 23. septembra, javlja Anadolu.

Tojšićani kažu da ih je Pars proslavio u svijetu te da je zasigurno čovjek zbog koga su Tojšići prepoznatljivi.

S njim je od malih nogu trenirao, a potom i igrao Nedim Delić Dal, također proslavljeni košarkaš, koji je iz Turske primio bezbroj poruka saučešča i podrške od trenutka kada se čulo za Parsovu smrt.

- Mogu samo reći da mi je bio blizak najmanje kao rođeni brat. Prošli smo i dobro i zlo. Možemo ga samo pamtiti po borbi koju je davao na terenu i u privatnom životu dok nije došao ovaj zadnji dio. "Razočarao" nas je predajom, ali kroz cijeli život je bio jedna smjernica svim ljudima koji se bore za svoj tim, život, pobjedu...

I kroz životni vijek nikad nije imao nijednog neprijatelja, neko da mu može reći nešto negativno na njegovu karijeru, karakter i ponašanje. Ne znam, u Bosni možda toliko i ne znaju, ali desetinama ljudi za koje nikad nije ni čuo je pomogao što finansijski, što moralno, uvijek. Od jučar sam dobio stotine telefonskih poziva od ljudi koje sam i zaboravio, a da su prošli kroz naš život. Samo riječi hvale i žaljenja na ovakav kraj - kazao je Delić, također reprezentativac Turske i Parsov saigrač u mnogobrojnim klubovima.

Pars i Dal karijeru su počeli u tuzlanskoj Sloboda Diti s kojom su 1992. godine postali juniorski prvaci Jugoslavije. Zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu obojica su završila u Hrvatskoj, a potom i Turskoj. S reprezentacijom Turske Paščanović je 2001. godine osvojio srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu u Istanbulu, a bio je i član reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Indianapolisu.

Jedan od svojevremeno najboljih skakača u Evropi nastupao je za Galatasaray, Efes Pilsen i Fenerbahče. Karijeru je okončao 2013. godine kao igrač Erdemirspora. Iza njega su ostali sin Emre i kćerka Sajra.

S Parsom je igrao i Amir Delalić, koji ga pamti i iz vremena kada je bio u Hrvatskoj 1992. godine.

- Dugo godina smo bili saigrači i vjerujem da nas je sve duboko potresla situacija i na kraju krajeva kako je ovo sve završilo. Jasno je da ćemo ga pamtiti po najboljem, po onome što je on u košarci ostvario i ne znam, stvarno, u ovim momentima što drugo reći osim da mi je stvarno žao - rekao je Delalić.

Dženazi je prisustvovao veliki broj rodbine i komšija, predstavnici OKK Sloboda Tuzla, saigrači iz Tuzle...