Ulja od sjemenki često su tema rasprava o zdravoj ishrani.

U svijetu se među njima najčešće spominju neka široko korištena industrijska ulja, dok se kod nas u svakodnevnoj ishrani više susrećemo sa suncokretovim uljem, a u nekim krajevima i s bundevinim.

Iako ova ulja imaju određene prehrambene prednosti, važno je znati i njihove moguće nedostatke.

Ulja od sjemenki dobijaju se ekstrakcijom iz sjemenki različitih biljaka.

Postoje dvije glavne metode: mehanička, koja uključuje drobljenje i presanje sjemenki, te hemijska, pri kojoj se za izdvajanje ulja koriste rastvarači.

Mnoga biljna ulja nakon ekstrakcije prolaze kroz proces rafinisanja, koji uključuje izbjeljivanje i dezodorizaciju kako bi se dobio proizvod neutralnog ukusa i boje te dužeg roka trajanja. Taj proces često uključuje izlaganje ulja visokim temperaturama, prenosi Index.hr.

Kada je riječ o ishrani kod nas, među najpoznatijima su suncokretovo ulje i bundevino ulje.

Suncokretovo se često koristi za kuhanje, pečenje i prženje, dok se bunedvino ulje češće dodaje salatama i gotovim jelima zbog svog specifičnog ukusa.

U globalnim raspravama o uljima od sjemenki često se spominju i druga biljna ulja koja su u svijetu veoma rasprostranjena, ali kod nas nisu toliko zastupljena u svakodnevnoj upotrebi.

Ulja od sjemenki sama po sebi nisu nužno štetna, ali njihova redovna i pretjerana konzumacija može nositi određene zdravstvene rizike.

Mnoga od njih bogata su omega-6 masnim kiselinama, koje su tijelu potrebne za funkciju mozga te rast i razvoj. Problem nastaje kada ih u ishrani ima previše, a istovremeno se unosi premalo omega-3 masnih kiselina.

Takva neravnoteža može podstaći upalne procese i povećati rizik od razvoja hroničnih bolesti, poput dijabetesa tipa 2 i bolesti srca.

Budući da su neka od tih ulja visoko rafinisana, mogu biti sklonija oksidaciji pri zagrijavanju na visokim temperaturama. Oksidacija je proces razgradnje masti pri kojem nastaju spojevi koji mogu oštetiti ćelije i podstaći upale.

Posebno su problematična ulja koja se više puta zagrijavaju, kao što je slučaj kod prženja u dubokom ulju.

Sam proces rafinisanja takođe može smanjiti udio korisnih spojeva poput polifenola i vitamina E, čineći ulje nutritivno siromašnijim.

Iako prekomjerna konzumacija nije poželjna, ulja od sjemenki ne treba u potpunosti izbjegavati jer imaju i određene prednosti.

Često su cjenovno pristupačnija od nekih drugih vrsta ulja i lako dostupna. Također mogu biti dobar izvor vitamina E, antioksidansa koji štiti ćelije od oštećenja.

Nerafinisana i hladno cijeđena ulja u pravilu sadrže više korisnih spojeva, uključujući antioksidanse. Neka ulja od sjemenki imaju i relativno visoku tačku dimljenja, što znači da su pogodna za određene metode kuhanja. Ipak, ni tada ih ne bi trebalo više puta zagrijavati.

Ako želite smanjiti unos ulja od sjemenki, postoje i druge opcije.

Maslinovo ulje bogato je zaštitnim spojevima poput vitamina E i polifenola, a djevičanska i ekstra djevičanska ulja zdraviji su izbor od rafiniranih. Ulje avokada također je dobra zamjena jer ima blag ukus i sadrži korisne antioksidanse.