Vrijedne ruke Mine Gadžo skoro 20 godina uređuju park u Geteovoj ulici u Novom Gradu, u naselju Alipašino Polje. Mina je uzgojila i palme, kaže, park je prelijep kada one cvjetaju, a to je iza maja.

- Ja sam 2006. godine ostala bez posla u Tvornici konfekcije Alhos, zatvorila se. Tada sam imala 50-ak godina i uređenje parka iza moje zgrade za mene je bio spas, jedna psihička i fizička rehabilitacija. U parku ima ruža, japanske dunje, raznog cvijeća, bilja, ali i palmi koje kada cvjetaju izgledaju nestvarno. To su ogromni zvonasti bijeli cvjetovi - priča nam Mina.

Kaže kako nažalost mnoge komšije ne cijene njen trud i rad i bacaju sa prozora sve i svašta.

- Naš grad nije prljav već preprljav. Čega sam se sve nagledala, šta komšije bacaju. Vjerujte, po 20 kriški hljeba, pice, pite, batake, nema šta ne leti sa prozora u baštu, kažu, hrane životinje. Tresu deke, čaršave, istresaju šerpe sa hranom... To je njima sasvim normalno. Navečer čujete kako lupi tetrapak od soka. A da, bacaju nemilice opuške, na hiljade ih je pa neki završi i u palmi neugašen - kazuje Gadžo.

Govori da palma ima oštre listove pa nije rijetkost da se posiječe kada vadi opuške.

- Listovi su oštri kao sablja. Znam se povrijediti kada ih čistim od opušaka - priča Mina.

Pitali smo je kako je počela uzgajati palme.

- Jedna komšinica mi je dala korijen palme, to vam izgleda kao krompir, posadite i onda niču. Ranije sam mnogo radila u parku, ali sada ne toliko jer imam artritis. Ali eto kada imam vremena, siđem u park, očistim smeće, okopam cvijeće, orežem živu ogradu. Društvo mi prave mace, cuke, vrane. Nikada me nijedna životinja nije napala. Ne dirajte ih i neće vam ništa, voljet će vas - ispričala nam je Mina Gadžo.