Ako ste nekoliko mjeseci nakon gripa primijetili pojačano
opadanje kose, niste jedini.
Stručnjaci upozoravaju da je riječ o često neprepoznatoj
reakciji organizma na visoku temperaturu i upalni proces - stanju poznatom
kao telogeni efluvijum.
Mnoge žene u četrdesetim prve znakove proređivanja kose
pripisuju perimenopauzi i hormonskim promjenama.
Međutim, triholozi ističu da
uzrok može biti i bolest preležana nekoliko mjeseci ranije.
Prema riječima doktorice Ejmi Vauler, opadanje kose
nakon gripe ili koronavirusa često je posljedica visoke tjelesne temperature koja
narušava ciklus rasta vlasi.
- Riječ je o telogenom efluvijumu, stanju u kojem veći broj
vlasi prerano prelazi u fazu mirovanja i potom opada - objašnjava ona.
Zašto kosa opada tek nakon nekoliko mjeseci?
Zbog prirode ciklusa rasta kose, pojačano opadanje obično
počinje dva do tri mjeseca nakon bolesti, što otežava povezivanje uzroka i
posljedice.
DermatološginjaŠeron Vong objašnjava da organizam
tokom infekcije proizvodi upalne molekule koje "izbacuju" folikule iz faze
rasta.
Rezultat je naglo, difuzno opadanje kose - više vlasi u
tušu, na četki ili tanji rep nego inače. Za razliku od hormonskog prorjeđivanja,
koje se često očituje širenjem razdjeljka, telogeni efluvij obično zahvata
cijelo vlasište.
Dobra vijest - stanje je najčešće privremeno
Stručnjaci ističu da se ciklus rasta u većini slučajeva
normalizuje sam od sebe.
Iako opadanje može djelovati dramatično, kosa najčešće
ponovo počinje da raste kada se organizam oporavi.
Povrat volumena može potrajati nekoliko mjeseci, a ponekad i
do godinu dana, u zavisnosti od brzine rasta.
Ako pojačano opadanje traje duže od šest mjeseci ili je
praćeno simptomima poput umora, naglog gubitka tjelesne težine, promjena u
menstrualnom ciklusu ili kružnih područja bez kose, preporučuje se konsultacija
sa ljekarom.
Iako se vlasi koje su već u fazi mirovanja ne mogu
spriječiti da opadnu, stručnjaci preporučuju podršku zdravom rastu kose.
To uključuje ishranu bogatu proteinima i mikronutrijentima
poput vitamina B12 i D, cinka i folata.
U nekim slučajevima mogu pomoći topikalni preparati poput
minoksidila ili tretmani kao što je PRP terapija, ali odluku o terapiji
potrebno je donijeti uz savjet stručnjaka.