Stresan dan na poslu, svađa s partnerom ili osjećaj preopterećenosti… i prije nego što shvatimo šta radimo, ruka već poseže za čokoladom, keksom ili nečim slanim.

Ako vam je ovo poznato, niste jedini.

Emocionalno jedenje, odnosno jedenje kao reakcija na stres ili neugodne emocije, vrlo je česta pojava.

Mnogi ljudi koriste hranu kao način da ublaže napetost, tugu ili umor. Iako takav trenutak može donijeti kratkotrajno olakšanje, dugoročno često ostavlja osjećaj krivnje i nezadovoljstva.

Stručnjaci objašnjavaju da iza ove navike stoje i biološki i psihološki razlozi. Kada smo pod stresom, tijelo luči hormon kortizol, koji povećava apetit i želju za kaloričnom hranom.

Istovremeno, slatka i masna hrana aktivira centre nagrade u mozgu i potiče oslobađanje dopamina, zbog čega se na kratko osjećamo bolje.

Upravo zbog toga stres često dovodi do povećanog unosa hrane, što potvrđuju i istraživanja institucija poput Harvard Health Publishinga i Američke psihološke asocijacije.

Ipak, dobra vijest je da postoje jednostavne strategije koje mogu pomoći da prekinemo ovaj obrazac.

Jedan od prvih koraka je prepoznati razliku između fizičke i emocionalne gladi. Fizička glad dolazi postepeno i može se zadovoljiti različitim vrstama hrane. Emocionalna glad obično se pojavljuje naglo i često je vezana za specifične želje, poput slatkiša ili grickalica.

Psiholozi često savjetuju kratku pauzu prije nego što posegnete za hranom. Nekoliko minuta odmaka može pomoći da se zapitate da li je riječ o stvarnoj gladi ili o potrebi za utjehom.

Hrana često postaje brz način da se nosimo sa stresom. Međutim, postoje i druge strategije koje mogu imati sličan umirujući učinak. Kratka šetnja, nekoliko dubokih udaha ili razgovor s bliskom osobom mogu pomoći da se emocije smire bez potrebe za hranom.

Stručnjaci naglašavaju da emocionalna podrška i osjećaj povezanosti s drugima mogu smanjiti potrebu za stresnim jedenjem, jer aktiviraju slične centre nagrade u mozgu kao i hrana.

Sve više psihologa i nutricionista govori o važnosti svjesnog jedenja, odnosno obraćanja pažnje na ono što i kako jedemo. Kada jedemo sporije i bez distrakcija, lakše prepoznajemo signale sitosti i razvijamo zdraviji odnos prema hrani.

Svjesno jedenje ne znači stroga pravila ili zabrane. Naprotiv, riječ je o tome da budemo prisutni tokom obroka i da osluškujemo potrebe vlastitog tijela.

Emocionalno jedenje je iskustvo s kojim se suočava veliki broj ljudi, posebno u periodima pojačanog stresa. Umjesto da sebe kritikujemo zbog toga, stručnjaci savjetuju pristup koji uključuje razumijevanje i veću svjesnost vlastitih emocija.

Promjena navika ne događa se preko noći. Međutim, kada naučimo prepoznati šta stoji iza potrebe za hranom, mnogo je lakše pronaći zdravije načine da se nosimo sa stresom, prenose Nezavisne.