Većina ljudi koji redovno prate krvni pritisak vjeruje da je važno samo kada i koliko često mjere pritisak. Rijetko ko se zapita da li mjeri na pravoj ruci i u pravilnom položaju. Tu se kriju greške koje koje umiju da pokvare celu dijagnozu.

Krvni pritisak nije jedan fiksan broj. Mijenja se tokom dana, zavisi od položaja tijela, nivoa stresa i što mnogi zaboravljaju, od toga na kojoj ruci mjerite i kako tu ruku držite u tom trenutku.

Kada ljekar prvi put uzme manžetnu u ruke, standard nalaže mjerenje na obje strane. Razlog je čisto klinički.

Razlika veća od 10 mmHg sistolnog pritiska između lijeve i desne ruke može da ukazuje na suženje arterija, slabiju cirkulaciju, pa i povišen kardiovaskularni rizik.

U svakodnevnoj kontroli koristi se ruka na kojoj je pritisak viši. Logika je prosta: strana sa većim vrijednostima preciznije pokazuje opterećenje srca i krvnih sudova.

Ako vam ljekar nije rekao koju ruku da koristite, pitajte. Kod nekih pacijenata dominantna ruka daje veći pritisak, kod drugih razlike nema. Jedini siguran način da to saznate jeste mjerenje na obje strane bar jednom.

Bez te provjere, godinama možete pratiti pogrešan broj.

Položaj ruke mijenja vrijednost. Ako ruka nije oslonjena i visi pored tijela, aparat će vam pokazati viši pritisak nego što stvarno imate. To nije sitnica od jednog ili dva milimetra.

Sjedite na stolicu sa naslonom, leđa naslonjena, ruka položena na sto u visini srca. Stopala ravno na podu, bez ukrštanja nogu. Prije mjerenja mirujte najmanje pet minuta i ne pričajte dok aparat radi.

Optimalan krvni pritisak je ispod 120/80 mmHg. Normalnim se smatra do 130/85, a visoko normalnim 130-139 / 85-89 mmHg. Sve iznad toga, izmjereno pravilno i potvrđeno više puta, traži razgovor sa ljekarom.

Hipertenzija godinama djeluje u tišini. Ne boli, ne stiska, ne javlja se. Mnogi otkriju da je imaju tek kada se pojavi prvi ozbiljan problem, a procjene je svrstavaju među vodeće faktore rizika za moždani udar i bolesti srca.