Ljudi veoma često misle da mogu pobjeći od posljedica svojih postupaka ako dovoljno dobro sakriju ono što su uradili ili ako prođe dovoljno vremena.

Međutim, život ima neobičan način da čovjeka prije ili kasnije suoči sa vlastitim ponašanjem. Nekada se to ne dogodi odmah, nekada prođu godine, ali mnogi tek kasnije shvate koliko su njihove riječi, odluke i odnos prema drugima ostavili trag ne samo na ljudima oko njih nego i na njima samima.

Gotovo svaka kultura na svijetu kroz različite filozofije i vjerovanja govori o istom principu. Ono što šaljete drugima na kraju se vraća vama, često mnogo snažnije nego što očekujete. Neko to naziva karmom, neko životnom ravnotežom, a psihologija govori o emocionalnim obrascima i posljedicama ponašanja koje čovjek nesvjesno nosi kroz život.

Najzanimljivije je to što se posljedice rijetko vraćaju na način koji ljudi očekuju. Život vrlo često ne kažnjava čovjeka direktno kroz istu situaciju koju je nanio drugome. Mnogo češće ga pogodi upravo tamo gdje je emocionalno najslabiji. Upravo zato mnogi ljudi tek kasnije razumiju koliko nijedan postupak prema drugima zapravo nikada ne nestane bez traga.

Psiholozi često objašnjavaju da svaki postupak koji čovjek ponavlja postepeno postaje dio njegovog karaktera. Kada neko godinama manipuliše, ponižava, iskorištava ili povrjeđuje druge, problem nije samo šteta koju nanosi okolini. Vremenom takva ponašanja počinju mijenjati i samu osobu iznutra.

Čovjek koji konstantno gazi druge da bi zaštitio sebe polako gubi sposobnost iskrene povezanosti, povjerenja i unutrašnjeg mira. Iako spolja možda djeluje snažno ili uspješno, iznutra često razvija duboku nesigurnost i potrebu da stalno kontroliše odnose oko sebe.

Upravo zato se mnogim ljudima posljedice vrate kroz emocionalnu prazninu, usamljenost ili odnose u kojima konačno osjete ono što su nekada davali drugima.

Jedna od najdubljih psiholoških istina jeste da čovjek veoma često nesvjesno ponavlja iste emocionalne obrasce kroz različite odnose i životne situacije.

Osoba koja manipuliše drugima vrlo često kasnije završi okružena ljudima kojima ne može vjerovati. Neko ko godinama koristi tuđu dobrotu kasnije se često suoči sa ljudima koji njega iskorištavaju kada mu je podrška najpotrebnija.

Psihološki gledano, način na koji se odnosimo prema drugima direktno utječe i na ljude koje biramo, energiju koju nosimo i odnose koje stvaramo. Upravo zato mnogi kasnije osjećaju da im se život "vratio" kroz situacije koje ih duboko zabole.

Mnogi vjeruju da su "pobjednici" oni koji uspiju manipulisati drugima bez posljedica. Međutim, psihologija pokazuje da ljudi koji namjerno povrjeđuju druge veoma često nose duboku unutrašnju nestabilnost koju pokušavaju sakriti kroz kontrolu, ego ili osjećaj moći.

Čovjek koji zaista ima mir u sebi uglavnom nema potrebu da ponižava, iskorištava ili uništava druge kako bi se osjećao vrijednije. Upravo zbog toga mnogi ljudi koji spolja djeluju dominantno ili hladno iznutra vode veoma teške emocionalne borbe.

Najveća kazna često ne dolazi spolja nego kroz život bez stvarnog povjerenja, bliskosti i osjećaja sigurnosti sa drugim ljudima.

Zanimljivo je da se posljedice veoma rijetko vrate na identičan način. Osoba koja je nekoga varala možda neće biti prevarena isto tako, ali može osjetiti mnogo dublji oblik emocionalnog gubitka baš onda kada joj je ljubav najpotrebnija.

Neko ko je ismijavao tuđe slabosti možda će jednog dana doći u situaciju gdje će upravo njegova najveća nesigurnost postati izložena drugima.

Upravo zato ljudi često imaju osjećaj da ih život "pogodi" tačno tamo gdje najviše boli. Psihološki gledano, upravo su to trenuci kada čovjek najjasnije osjeti posljedice vlastitih izbora i odnosa prema drugima.