Znate li šta je penijafobija? Vjerovatno ne znate, no ne brinite zbog toga jer ne zna ni većina psihologa.

Penijafobija se pojavila i postaje sve češća među mlađom generacijom, posebno generacijom Z, a radi se o strahu od siromaštva, odnosno panično se boje da jednog dana ne postanu siromašni. 

Strah od siromašta nekada je bila nepoželjna pojava. Starije generacije su nas, koji smo sada u srednjim godinama, učili da trebamo biti skromni. Da ne tražimo puno, da budemo zadovoljni onim što imamo. I to je skroz uredu. Ako se može postići više i bolje, zašto ikoga sputavati?

Grupa psihologa sa Univerzitetu u Parizu smatra da je riječ je o fenomenu koji otkriva duboko ukorijenjene strahove savremene generacije i nosi ozbiljne psihološke posljedice. Ti psiholozi smatraju da je mlada generacija pod stalnim pritiskom i da penijafobija pogađa mlade već opterećene ekonomskim, društvenim i emocionalnim nesigurnostima.

Od pandemije COVID-19 mnogi su mladi naglo iskusili nesigurnost: gubitak studentskih poslova, problemi s plaćanjem stanarine. Ova iskustva ostavila su trajni osjećaj ranjivosti i strah da se ekonomska stabilnost može srušiti u jednom danu.

- Pritisak je i psihološki i kulturološki, potaknut dominantnim narativima o uspjehu, performansu i neuspjehu. Utrka za uspjehom postala je okvir za sve. Kao da nesposobnost da budeš prvi dovodi u pitanje cijeli tvoj život - smatraju psiholozi sa Univerziteta u Parizu. 

Društvene mreže dodatno pojačavaju ovaj strah. Na Instagramu, Facebooku, TikToku ili Snapchatu dominiraju idelizovane verzije života - savršeni stanovi, egzotična putovanja, luksuzna odjeća, brz profesionalni uspjeh. Za mnoge mlade taj svijet djeluje nedostižno, stvarajući osjećaj ličnog neuspjeha ili zaostalosti.

Kod dijela njih to prerasta u stalni strah da će "propasti u životu" ako ne dosegnu određeni materijalni standard u vrlo kratkom vremenu. Kontinuirano poređenje s drugima, zajedno s općim pesimizmom o ekonomskoj budućnosti, čini penijafobiju plodnim tlom za emocionalni stres.

Penijafobija se ne mora manifestovani dramatično. Često se skriva u svakodnevnim navikama - strogo izbjegavanje trošenja, ekstremna štedljivost, odbijanje izlazaka ili putovanja jer predstavljaju "rizik" za budućnost.

Iako ne možemo reći da je bilo kakva fobija prednost, druga grupa psihologa smatra da mladi penijafobiju mogu okrenuti u svoju korist, odnosno da im bude svojevstran pokretač. 

Prama mišljenju tih psihologa, mladi ljudi, posebno generacija Z, često se nepravedno "napada."

Da hoće život na visokim standardima, skupe i markirane stvari, da ne trpe ništa i nikoga, da žele savršeno, a ne realno, da su bahati i mnogo toga.

No, kako kažu psiholozi, zaboravljamo da ta djeca rade. Žele da zarade svoj novac i da budu nezavisni te da se što prije osamostale. Čak i ranije sele, odlaze iz porodičnog doma, što je nekada bilo nezamislivo. 

- Pa srednje generacije u 30-im i 40-im godinama još žive s roditeljima. To nije normalno - kaže grupa psihologa koja podržava Z generaciju.

O ovoj temi razgovarali smo s psihologinjom i psihoterapeutkinjom Borjanom Bogičević.

Kako kaže, nije primijetila znakove penijafobije među svojim pacijentima, mlađom generacijom, ali jeste neke pozitivne promjene, koje su našim generacijama bile nezamislive.

- S obzirom na to da sa imala priliku da radim neko vrijeme sa već tada nekom srednjom generacijom i sada mladom, te ono što sam primijetila jeste jednu vrlo pozitivnu promjenu kod mlađih generacija.

Mladi imaju želju da se osamostale, da rade, da zarađuju svoj novac, da ne zavise ni od koga. Rade čak i tokom školovanja, na ljetnim raspustima, da bi sebi zaradili džeparac.

Imaju volju i želju. Žele da raspolažu svojim novcem. Šta je tu loše? To je pohvalno. Čak žele i da volontiraju, da skupljaju neka nova iskustva koja će im kasnije biti korisna u pronalasku zaposlenja i samim tim i zarade - kaže Bogičević. 

Dodaje da je jako izražena želja za samostalnošću i odlasku iz porodičnog doma u odnosu na srednje generacije. To je jako pozitivno. Neki ljudi u 40-im godina i dalje ne žele da se odvoje od porodice, bez obzira na to što imaju uvjete. Neće da izađu iz zone komfora. Prema njenom mišljenju, to je mnogo veći problem od generacije Z.

- Osamostaljenje je psihološki ispravno i poželjno. Jer tako razvoj i ide. Osnovna roditeljska dužnost je da osamostale djecu i da ih pripreme i osposobe za samostalan život.

Upravo ovo što rade mladi i "omražena" generacije Z, upravo svim tim metodama idu ka samostalnošću. Bolje i to nego sa 45 godida živjeti s roditeljima i tražiti od njih novac za kafu - zaključuje za Faktor psihologija i psihoterapeutkinja Borjana Bogičević. 

I tako, prije nego nekog osudimo, trebamo pogledati i drugu stranu.

Gotovo svi su govorili da generacije Z neće da rade, da dobijaju otkaze, da traže velike plaće i nerealne uvjete, da ne poštuju autoritet, ali ima i druga strana medalje.

Ne možemo generalizovati. Kao što svi ljudi nisu isti, tako ni svi pripadnici generacije Z nisu isti.

U svemu treba naći sredinu i ne pretjerivati. 

Treba imati na umu odmicanje od društvenih poređenja. Važno je osvijestiti da društvene mreže prikazuju selektovanu, stilizovanu stvarnost. Svaka životna putanja ima svoj ritam, a tuđi "uspjesi" često su rezultat pažljivo režiranih trenutaka.

Bitno je poštivanje vlastitog tempa. Vrednovanje postepenosti, procesa i razvoja može značajno smanjiti pritisak koji sebi mnogi mladi sami nameću.

Ako slijede ova pravila i imaju mjeru u svemu, sigurno nećemo imati priliku da čujemo za neku novu fobiju Z generacije.