Mnogi vlasnici mačaka probude se usred noći, ne zbog alarma, već zato što im na glavi leži mačka.

Teška je taman toliko da može ukočiti vrat vlasniku, a istovremeno dovoljno nježna da ju je teško pomjeriti. Ipak, postavlja se pitanje, zašto baš glava, a ne noge ili stomak?

Razumijevanje ove navike otkriva mnogo dublju priču o povjerenju, toplini i povezanosti između ljudi i mačaka nego što se na prvi pogled čini. 

Zašto upravo glava postaje mačji jastuk?

Mačke rijetko rade nešto slučajno. Kada dosljedno biraju jastuk i dio oko glave, kombinuju tri ključne stvari: toplinu, miris i feromone, te osjećaj sigurnosti.

Tokom noći ljudsko tijelo zrači stabilnu toplinu, glava je najčešće otkrivena, a mirisi kože i kose za mačke su izuzetno prepoznatljivi.

U blizini disanja i otkucaja srca mačka dobija svoj mali "paket sigurnosti" i zato se baš tu sklupča i zaspi.

Mačka koja noću leži kod glave vlasnika obično nije samo "razmažena". Ona vrlo precizno bira mjesto na kojem kombinuje toplinu, sigurnost i blizinu čovjeka.

Kombinacija topline, mirisa, feromona, osjećaja sigurnosti i hormona privrženosti čini da spavanje kod glave postane poruka: "Ovdje mi je najprijatnije, ovdje sam sigurna i ovdje sam kod kuće".

Možda se ljudima ne dopada zakočen vrat ujutru, ali razumijevanje ponašanja mačaka mijenja pogled na ove noćne posjete.

U mekoj težini na jastuku krije se mnogo više od obične navike. Tu je cijeli odnos čovjeka i mačke, sa svim nijansama povjerenja, privrženosti i tihe, tople bliskosti.