Krajem devedesetih, regionalnom pop scenom odjeknula je
pjesma "Ljubit ću noćas" u izvedbi Edwina Poa – umjetničko ime Edvina
Pozderca. Bila je to pjesma o noćnom bijegu od razočaranja, uz stihove koji su
se brzo urezali u pamćenje publike.
Stihovi koji i danas odzvanjaju u sjećanju
mnogih govore o čovjeku koji, iako slomljen, bira da ljubi, da bude viđen, da
ne šuti. "Ljubit ću noćas, pa nek ima zašto da pričaš, da me
ogovaraš..."
Pjesma je postala tihi (a nekima i glasni) hit – u kafićima,
na radiju, uz kasete i CD-playere koji su škripali od preslušavanja.
Ali ono što je ovu pjesmu učinilo neizbrisivom u kolektivnom
pamćenju nije samo emotivni naboj. To je – spot. I to ne zbog koreografije,
lokacije ili efekata. Ne.
To je ratkapa. Na samom početku spota, dok kamera prati
automobil u vožnji, s jednog točka spada ratkapa. Bez ikakve pompe, bez
pokušaja da se scena ponovi.
Nepažnja? Sigurno. Ali i neponovljiv simbol vremena kada se
spotovi snimali u hodu, bez velikih budžeta – ali sa srcem.
Taj neplanirani trenutak nije izrezan. Nije ponovljen. Ostao
je tu – kao što su i pjesme tog vremena ostale s nama.
Jeste li primijetili to? Obratite pažnju na dvadesetoj sekundi spota.
Najnovije
Najčitanije
Na vrh
Početna