Utakmicu Rumunija - Austrija su vjerovatno gledali rijetki, mnogo je više onih koji su je pratili na nekoj od brojnih aplikacija za rezultate utakmica. Kad se čekao posljednji sudijski zvižduk, Rumuni su zabili te obradovali svoju, ali i bh. naciju. Počele su kalkulacije, statusi, komentari: "Idemo na Mundijal". Tipično bosanski.

Pobjeda Rumuna je zaista otvorila put Bosni i Hercegovini i vratila bh. nacionalni tim u borbu za direktan plasman na Mundijal i odmah je nastala euforija da Zmajevi mogu "preko bare" bez baraža.

Zmajevi u posljednja dva kola trebaju pobijediti Rumuniju na Bilinom polju te Austriju u Beču. Koliko je to realno? Svakako teško, ali ne i nemoguće, pa se zato s pravom postavlja pitanje čemu euforija?

Posljednji nastupi ne daju pravu na optimizam. Treba nam realnosti. To je i sam Sergej Barbrez rekao. Možda je ovaj put bolje biti realan, nego primiti bolan šamar realnosti.

- Naše je da odigramo obje utakmice do kraja i ostanemo neporaženi, što je moguće i realno. Pogotovo meč lopta s Rumunima na našem terenu, pokušat ćemo izboriti drugo mjesto, to je cilj - rekao je Barbarez pred meč s Maltom.

- Nama su cilj uvijek bile naredne kvalifikacije za EP, zato i jeste ugovor na četiri godine i podmlađivanje ekipe, sve ostalo je bonus. Predobro smo ušli u kvalifikacije sa četiri pobjede, ali treba to održati i biti realan - dodao je.

BiH je dopustila da primi od Kipra dva gola u dvije sudijske nadoknade, a vezni red je potpuno razbijen. Ni protiv Malte to nije bilo blistavo, tek su u finišu Zmajevi zabili tri gola pa je to sve na kraju izgledalo ubjedljivije.

Realnost je da u oktobru nije napravljen značajan pomak ni kvalitetom ni igrom, iako Barbarez govori da je bh. reprezentacija sada na većem nivou nego ranije.

Rezultatski svakako jeste. Ovo su možda i najbolje kvalifikacije za SP u posljednjoj deceniji, barem bodovno. Međutim, ne treba zaboraviti da se sistem kvalifikacija promijenio, da je manje ekipa u grupi, a više grupa, raspored grupa je izbalansiran, kvalifikacione grupe smrti su prošlost, itd.

Svakako je veliki uspjeh što se BiH dovela u sitauciju da sama odlučuje o svojoj sudbini, međutim umjesto o dvije pobjede, možda bi realnije bilo razmišljati o dva remija.

Dosad smo nebrojeno puta naučili da nam malo treba da poletimo visoko i imamo bolno prizemljenje.

Vjerovatno na svijetu ne postoji nacija kojoj jako malo treba za silnu euforiju kao što su to Bosanci i Hercegovci, vjerovatno zato što smo na međunardojnoj sportskoj sceni obični liliputanci. Zato, možda je sada pravi trenutak da poslušamo Barbareza i budemo realni.