Prije 10 godina ispali su u treći rang švedskog fudbala. Sezonu poslije, 2016. godine, u posljednjem kolu spasili su se relegacije u četvrtu ligu. No konsolidirali su se i 2018. ponovo izborili plasman u Superttan, drugu ligu, da bi 2019. izborili Allsvenskan, elitni rang tamošnjeg fudbala.

Već 2020. završili su na petom mjestu u Švedskoj, a dva boda dijelila su ih od izlaska na euroscenu. Ove godine, nakon pet uzastopnih sezona među 10 najboljih u Švedskoj, Mjallby, klub iz gradića sa otprilike 1.300 stanovnika, postigao je nešto što se graniči s naučnom fantastikom. Postali su prvaci Švedske, prvi put u svojoj historiji i to tri kola prije kraja sezone. Titulom su se okitili gostujućom pobjedom nad Hammarbyjem, prvim pratiteljem sa 2:0 i pobjegli na nedostižnih 11 bodova. U 27 utakmica Mjallby je poražen samo jednom.

Za protivnike Mjallbyja, putovanje na krajnji jug Švedske djeluje kao odlazak na kraj svijeta.

- Kada ekipe dođu ovamo autobusom, samo voze i voze - kroz farme, pored ribarskih luka.

- Voze sve dok više ne mogu dalje – i tada pronađu naš stadion - kaže Hasse Larsson, sportski direktor koji je u klubu od 1979. godine obavljajući različite uloge.

Uspostavljanje Mjallbyja kao prvoligaša mnogi smatraju malim čudom. Ovo nije priča o bogatom vlasniku koji ulaže novac u seoski klub. To bi uostalom bilo teško i zbog švedskog modela vlasništva kojim upravljaju navijači.

- Nemamo sredstva da kupujemo skupe igrače - kaže Larsson.

- Ako ovdje želiš nešto postići, moraš naporno raditi.

Larsson se sjeća kako je odrastao na porodičnoj farmi, koju je kasnije i preuzeo, i kako je krišom odlazio na treninge, iako mu je otac govorio da ima posla kod kuće. Farma mu je pomogla da preživi i 2016. godine, kada je preuzeo sadašnju funkciju u klubu koji je tada pao u treći rang. Mjallby je bio finansijski slomljen.

- Tri godine sam radio bez plaće - kaže on.

- Morali smo krenuti ispočetka i pronaći ljude koji bi nam pomogli.

Te godine ih je od novog ispadanja i gotovo sigurne propasti spasila pobjeda u zadnjem kolu protiv Prespa Birlik u Malmeu.

Mjallby igra na stadionu Strandvallen, nekoliko metara od mora u Halleviku, mjestu s manje od 1.000 stanovnika. Samo selo Mjallby ima otprilike 1.300 stanovnika. Logično bi bilo tražiti rješenja drugdje, ali pod vodstvom Andersa Torstenssona, direktnog, ali društvenog trenera, klub je procvjetao.

Torstensson je bio mladi igrač Mjallbyja, u prvom timu od 1985, ali bez nastupa, prije nego što je proveo deset godina u vojsci. Kasnije je postao direktor škole i istovremeno radio kao lokalni trener početkom 2000-ih.

- Nikad nisam razmišljao o trenerskoj karijeri - kaže danas 59-godišnji Torstensson.

No put ga je doveo nazad u Mjallby, gdje je 2007. postao pomoćni trener. Bio je dio ekipe koja je izborila promociju u Allsvenskan 2010. godine, a nekoliko godina kasnije napustio je svoj posao direktora kako bi se potpuno posvetio klubu. Prvi put je postao glavni trener 2013, ali je otišao nakon godinu dana zbog teške finansijske situacije i vratio se radu u školi.

- Igrali smo u Allsvenskanu, ali klub je bio poluprofesionalan - kaže on.

- Većina igrača imala je dodatne poslove, trenirali smo kasno popodne, samo moj pomoćnik i ja bili smo zaposleni puno radno vrijeme. Trener golmana dolazio je dva puta sedmično, ekonom je imao vlastiti biznis, fizioterapeut je radio kao nastavnik. Nismo imali ni teretanu. Jedan zajednički obrok imali smo tek nakon treninga četvrtkom, a finansijska situacija bila je očajna.

Tokom kratkog povratka 2021. godine stabilizovao je klub koji se vratio u elitni rang, ali je imao problema s rezultatima. Život u školi bio je ispunjavajući, ali dvije godine kasnije Mjallby mu je ponudio povratak - ovaj put dugoročno.

- Rekao sam im da gotovo deset godina nisam bio u profesionalnom fudbalu i da se sve promijenilo - kaže on.

- Rekao sam: Nisam najbolji trener, ni taktičar. A oni su odgovorili: Da, tačno, ali nas to ne zanima - ti pobjeđuješ. Shvatio sam da, ako ih odbijem, više neću imati priliku u fudbalu. Volio sam svoj posao, ali to je bio trenutak "sad ili nikad".

Torstensson hvali utjecaj svog starog prijatelja Magnusa Emeusa, koji je 2016. postao predsjednik kluba i stabilizovao finansije kroz pametno planiranje. Poput Larssona, i on ističe mentalitet ljudi iz mjesta koje mnogi smatraju suviše malim za vrhunski fudbal.

- Kažu da smo mi "seoski rođaci" - veli on, prenosi Guardian.

- Možda su nas godinama potcjenjivali, ali sada mogu sigurno reći da su svi impresionirani rođacima. Njegujemo taj mentalitet Davida protiv Golijata. Dobar smo tim, ali i dalje vrlo mali klub i regija, i na to smo ponosni. To nas i gura naprijed.

Iako ima starinski pristup, Torstensson je oformio ekipu koja igra moderan fudbal, suprotan stereotipima o dugim loptama i grubim momcima s farmi. Prošlu sezonu završili su na petom mjestu i nastavili napredovati. Tim spaja lokalne heroje, poput dugogodišnjeg kapitena Jespera Gustavssona, s talentima poput veznjaka Elliota Strouda i pakistanskog defanzivca Abdullaha Iqbala, koji je došao iz danske druge lige. Skauting vodi Arvid Franzen, poštar iz Eskilstune koji će kasnije ove godine postati zaposlenik kluba s punim radnim vremenom.

Dolazak Norvežanina Karla Mariusa Aksuma prošle godine, trenera bez profesionalnog iskustva, transformisao je napad tima.

- On je imao ogroman utjecaj na naš napredak - kaže Torstensson.

U svakoj zajednici postoje i lične borbe, a ni Mjallby nije izuzetak. Sportski direktor Larsson se oporavio od tumora na mozgu i raka prostate.

- Bilo je teško, ali bio sam 100 posto odlučan da se vratim - porodici i fudbalu, dvjema stvarima koje najviše volim - ispričao je Larsson.

U augustu prošle godine treneru Torstenssonu je dijagnosticirana hronična limfocitna leukemija, neagresivan oblik bolesti.

- Kažu da od nje ne umireš, nego živiš s njom. Zasad mogu živjeti normalno. Prihvatio sam dijagnozu i ostavljam je u bolnici. Svjestan sam da se stvari mogu promijeniti, ali ako se to dogodi, postoje dobri tretmani. Bilo je teško reći porodici, ali nakon 24 sata odlučio sam da imam izbor - nastaviti ili leći i plakati. Na kraju sam uzeo samo sedmicu odmora, i čak tada sam pratio ekipu. Onda sam se vratio punom snagom i sretan sam - zaključio je trener čuda sa juga Švedske.

Roster Mjallbyja procijenjen je na skromnih 16,85 miliona eura. U ekipi igra osam stranaca, ostali fudbaleri su iz Švedske. Naravno, Malme, AIK, Hammarby, Gotteborg vrijede znatno više, ali sada gledaju u leđa "seoskim rođacima".