Prva finalna utakmica Kupa Bosne i Hercegovine između gradskih rivala Zrinjskog i Veleža (1:0) trebala je biti praznik fudbala. Umjesto toga, postala je poligon za demonstraciju dubokih društvenih podjela i otvorenog nepoštovanja prema simbolima države u kojoj se klubovi takmiče.

Dok je sa razglasa stadiona Pod Bijelim brijegom odjekivala himna Bosne i Hercegovine, sportski ambijent zamijenili su zvižduci i uvrede. Navijači Zrinjskog Ultrasi su taj svečani trenutak iskoristili za psovanje države, šaljući poruku koja nadilazi obični navijački folklor.

Ovo nije bio izlolovani ispad, već svjesna demonstracija neprihvatanja države čije simbole ti isti navijači i klub formalno predstavljaju.

Posebnu težinu incidentu dalo je ponašanje onih koji bi trebali biti oličenje pravila i autoriteta.

Činjenica da se jedan od sudija utakmice, konkretno asistent Stefan Tešanović nije udostojio okrenuti prema zastavi tokom intoniranja himne, a dvojica drugih kolega Ermin Sivac i Arnel Novalić jesu, šalje poruku prešutnog odobravanja ili ličnog bunta tamo gdje mu nije mjesto.

Sudije, klubovi i igrači egzistiraju upravo kroz sistem te države. Oni su licencirani od strane državnog saveza, primaju dnevnice i plaće u toj državi te putem nje izlaze na međunarodnu scenu.

Ignorisanjem državnih simbola, službena lica direktno urušavaju integritet takmičenja koje vode.

Zviždanje himni vlastite države često se u određenim krugovima pravda političkim nezadovoljstvom ili osjećajem nepripadanja. Međutim, kada se to dogodi u finalu državnog kupa, fokus se nepovratno pomjera sa terena na tribine.

Scene u kojima se psuje država i ignoriše zastava odlaze u medijske prijenose širom regiona i Evrope, cementirajući sliku o BiH kao o duboko disfunkcionalnom društvu, a fudbal u Mostaru ponovo je postao "ogledalo" svega onoga što opterećuje državu van stadiona.

Ovakve utakmice odavno su prestale biti samo sport. One su postale indikator do koje mjere je erodiralo poštovanje prema institucijama i simbolima domovine.

Dokle god se psovanje države i ignorisanje njenih simbola toleriše unutar sportskih institucija, finale kupa će ostati tek još jedna platforma za sijanje podjela. Alate da se obračuna s pljuvanjem države i veličanjem zločinca u svojim rukama ima Fudbalski savez BiH. Pitanje je samo da li je spreman iskoristiti ih.