Edin Pehlić je dobro poznato ime ljubiteljima bh. fudbala, posebno onim nešto starijim. Mnogi se sjećaju plavokosog dečka u bordo dresu kako juriša po strani i napada protivničke odbrane.

- Igram svoju neprirodnu poziciju, sad sam zadnji vezni, nisam više krilo kao nekad - rekao je Pehlić na početku razgovora za Faktor.ba.

Povod za razgovor s Pehlićem su njegov povratak fudbalu i zapaženi rezultati Iskre iz Stoca koja je u prva dva kola Kantonalne lige HNK upisale pobjede s 9:0.

- Organizovali smo se, mi domaća raja, da malo oživimo sport, fudbal u Stocu je u stagniranju pa da pokušamo sve dići na veći nivo.

- Ja sam tu kao pomoćni trener, ali kako sam se doveo u neku optimalnu formu, vidim da drugi igraju, pa sam sebi rekao hajde da i ja malo probam. Uveli smo disciplinu i red - govori 41-godišnjak koji je zabio dva gola od ukupno 18 njegove ekipe.

Sezona je tek počela, ali s obzirom na ozbiljan start, pitanje o ambicijama i eventualnoj promociji je bilo neizbježno.

- Krenuli smo da vidimo šta će biti, polako, jer sve diriguju finansije. Potrebno je 50.000 KM minimalno za Drugu ligu. Ima dosta raje u dijaspori, možda bi se taj novac i skupio. Vidjet ćemo šta će biti.

Posljednju utakmicu je odigrao prije deceniju i to kad je bio član Igmana. Zbog problema s koljenom karijeru je okončao u najboljim fudbalskim godinama.

- Da bih se registrovao u Iskru, tražio sam ispisnicu u Igmanu, tačno je prošlo deset godina od posljednje utakmice.

- Ne mogu odigrati 90 minuta, igram pod ručnom, posebno kod promjene pravca, smijem loptu udariti desnom, ali gledam da mi ne bude stajna. Ide to fino, drago mi je zbog čaršije, što se sve probudilo.

Danas Pehlić živi u rodnom Stocu, gdje je zaposlen u jednoj firmi, pored fudbala individualno trenira s djecom.

- Vodim normalan i lagan život. Neki dječaci s kojim radim su članovi Veleža, imam ih sedam-osam. To me ispunjava. Spojio sam ugodno s korisnim. Nabirikam neku svoju plaću. Iskri svi pomažemo iz ljubavi.

Pehlić je uspješno prebrodio veoma težak period. U dvije godine je izgubio majku i sestru što je utjecalo i na njegovo trenersko školovanje.

- Imam C licencu, ali sam zbog nekih okolnosti zakočio. Hvala Bogu, sam sam izašao iza svega. Bio je iza mene baš težak period. Život ide dalje. Imam sina 17 godina... - optimistično gleda Pehlić ka budućnosti.

Potpunu afirmaciju i igračko ime Pehlić je stekao na Koševu. Kako kaže i dan-danas prati Bordo tim kao da igra.

- Pratim isto kao da igram, samo se sekiram. Raja me zeza jer ovdje nema puno navijača Sarajeva. Ja nisam rođeni Sarajlija, ali sam gore proveo pet-šest godina. Proživio sam gore najbolje, ali i najteže trenutke.

- Mislim da će se Sarajevo izvući iz trenutne krize rezultata jer ima kvalitetne igrače. Odem ponekad kad imam vremena, pogledam utakmicu i vidim se s nekom rajom - završio je Pehlić.