Sergej Barabrez večeras stiže u svoj Mostar. Sve je spremno za svečani doček ispod Starog mosta.

A prije nego što dobije ovacije od svoje raje, sjetimo se kako je Barba zaigrao za BiH.

O tome je na svom Facebooku pisao Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara iz perioda od 1994. do 2001. godine.

- Večeras Barba dolazi na proslavu u svoj Mostar.

Sprema se veličanstven doček ispod Starog mosta. Kao i svi bosanskohercegovački građani, ispunjen sam emocijama i sjećanjima, pa osjećam dužnost da podsjetim kako su Mostarci, u teškom vremenu i brutalno podijeljenom gradu, stali uz svog Barbareza kako bi zaigrao za reprezentaciju.

Bila je to, mislim, 1998. godina. Sergej Barbarez je igrao u Njemačkoj i nije mogao prihvatiti poziv selektora, strahujući za život svojih roditelja koji su živjeli u zapadnom dijelu grada, gdje se i nakon rata nekažnjeno ubijalo.

Taj strah bio je potpuno opravdan. Već tada je bilo 27 neriješenih ubistava nakon Dejtona, uz bezbroj pretučenih i iz svojih stanova protjeranih ljudi.

Iznenada sam dobio poziv iz kabineta predsjednika Alije Izetbegovića. Mladi i vispreni šef kabineta, Bakir Sadović, pitao me kakve su šanse da se riješi pitanje stana i posla za roditelje Sergeja Barbareza u istočnom dijelu grada, kako bi on mogao prihvatiti poziv za reprezentaciju.

Bila je to ideja, iz sarajevske raje koja se borila da imamo što jače igrače u reprezentaciji.

Imati Sergeja, Mostarca, u reprezentaciji bila je čast i ponos za svakog građanina i građanku Mostara.

U gradu koji je tada ličio na Hirošimu, to nije bio lak zadatak. Ipak, svi u mojoj administraciji smatrali su to prioritetnim zadatkom. Svi su voljeli i poštovali njegovog oca Ljubu (igrača Lokomotive) i majku Zlatu (odličnu rukometašicu).

Sastao sam se sa Sergejom u Gradskoj upravi i dogovorili smo naredne poteze. U kratkom vremenu njegova porodica je preseljena u stan u istočnom dijelu grada, a njegov otac je već istog dana počeo raditi u Pošti, gdje je, mislim, i ranije bio zaposlen.

Sergej je zaigrao. Na radost svih navijača Bosne i Hercegovine. I ubrzo debitovao protiv Argentine.

Sve ove godine mostarska raja bila je uz Sergeja. Raja se uvijek poštuje i za raju se živi.

Njegove one teške suze bile su i suze raje. Kad on zaplače, zaplače i Mostar.

Njegov san postao je i naš ostvareni san.

I večeras, pod Starim mostom, koji je iz Neretve izvadila i ponovo podigla raja, uz Velež, koji se iz pepela digao zajedno s rajom, našu reprezentaciju vodi Barba. Neko iz naše raje.

Mimara mira dobio je 23. juli 2018. godine od svoje raje. Na poonos Mostaru - napisao je Oručević.