Na Koševu se lakše diše.

Četiri vezane pobjede uključujući Kup Bosne i Hercegovine donijele su mir, ali i veliki optimizam pred nastavak sezone Premijer lige BiH.

Da li je reprezentativna pauza dobro došla bordo momcima da dodatno napune baterije ili ih je zaustavila u velikom naletu, svakako će pokazati vrijeme.

Sve je počelo od utakmice sa Slogom iz Doboja (1:0). Mučilo se Sarajevo i činilo se da će gosti odnijeti veliki bod. Na scenu je zatim stupio Nermin Mujkić. Dijete kluba, profesionalac od glave do pete, dečko za poželjeti u svlačionici.

Mujkić je dobio šansu s klupe umjesto povrijeđenog Krdžalića, a zatim pogotkom postao junak svog tima. Emocije su ga "slomile". Pao je teret od 100 kg sa leđa golobradlog mladića. Bio je i povrijeđen, a onda iz sam znanih razloga ranije "struke" pao u potpuno drugi plan.

Sudbina je htjela da Mujkić zaigra umjesto povrijeđednog Krdžalića, a zatim postane junak i pokrene pozitivnu seriju ekipe. Pogodio je zatim i u Posušju, odigrao sjajan meč protiv Borca i potvrdio da je trenutno najvrijedniji eksponat bordo kluba.

I ranije je imao ponuda, ali nije imao dilema. Svjestan je da može mnogo napredovati i sada je itekako nagrađen za sav trud i rad, a posebno strpljenje koje mladi fudbaleri zaista rijetko imaju. Protiv Radnika u Kupu BiH je ponio i kapitensku traku, što su navijači posebno pozdravili. Zaslužio je Mujkić ovacije i pohvale, te da uvijek ima prednost ispred onih kojima je Koševo prolazna stanica, a čiji motivi i kvalitete su itekako upitni. Mnogo ih je takvih obuklo dres Sarajeva u proteklom periodu, svjesni su toga svi navijači bordo kluba.

Mujkić je dobio i poziv u U-21 reprezentaciju naše zemlje, što je itekako i zaslužio. Sa 21. godinom već ima veliko iskustvo i sigurno je spreman za velike stvari. Na Koševu ionako dobro znaju napraviti velike poslove sa mladim fudbalerima.

Još jedan mladi dobio je povjerenje struke i itekako opravdao. Sergej Inatkov ima tek 18 godina. Sarajevo ga je "preotelo" Zrinjskom. Rođeni Trebinjac dobio je tek par minuta protiv Radnika, a zatim maksimalnih 180 minuta protiv Posušja i Borca.

Mario Cvitanović je pokazao hrabrost i zaslužio pohvale. Ignatkova nisu prepoznali njegovi prethodnici ili pak nisu imali hrabrosti. Igrali su na "sigurno", a rezultat je ispaštao.

Rezultat je sada nagradio Cvitanovića, ali i Ignatkova, Mujkića... A posebno vjerne navijače kojima se polako vraća osmijeh na lice.