Nekada su se fudbaleri iz Bosne i Hercegovine u regionu smatrali posebnom vrijednošću.

U Hrvatskoj je dugo kružila krilatica "nema stranca do Bosanca", kao priznanje kvalitetu i mentalitetu naših igrača.

Danas, međutim, paradoksalno zvuči činjenica da u Premijer ligi Bosne i Hercegovine nastupa više stranih fudbalera nego domaćih.

Prema podacima Transfermarkta, u bh. eliti igra 161 stranac, što čini 54,4 posto od ukupnog broja registrovanih igrača.

Ubjedljivo najviše stranih fudbalera dolazi iz Hrvatske (61), zatim iz Srbije (33), dok su ostale države znatno slabije zastupljene - Španija ima šest predstavnika, Sjeverna Makedonija i Brazil po pet, Nizozemska četiri, a Slovenija, Crna Gora, Nigerija i Gana po tri fudbalera.

Smanjenjem broja klubova sa 12 na 10 smanjio se i broj igrača koji dolaze iz regiona. Tako je prošle sezone u Premijer ligi BiH nastupalo 84 fudbalera s hrvatskim pasošem, 49 iz Srbije i 10 iz Crne Gore. Ipak, s obzirom na to da je prijelazni rok u toku, ove brojke podložne su promjenama.

Premijer liga BiH, u poređenju s državama regiona, ima najveći procenat stranaca. U Srbiji, gdje najviši rang broji 16 klubova, nastupaju 152 stranca, odnosno 32,4 posto od ukupnog broja igrača, dok u HNL-u igra 128 stranih državljana, što je 40,4 posto.

Vrijedi istaći da se od 2023. godine u zapisnicima premijerligaških utakmica strancima ne smatraju fudbaleri s prostora bivše Jugoslavije, kao ni igrači s pasošima država članica Evropske unije. Time je klubovima dodatno olakšano dovođenje fudbalera sa stranih tržišta.

U Bosni i Hercegovini na snazi je i pravilo prema kojem se u zapisniku utakmice mogu naći tri strana državljana.

Domaće fudbalere štiti odredba da svaka ekipa u zapisniku mora imati tri igrača mlađa od 21 godine, pri čemu najmanje jedan od njih mora provesti cijeli tok utakmice u igri. Ovi fudbaleri moraju biti državljani Bosne i Hercegovine.

Bosanci i Hercegovci nisu manjina samo u igračkom kadru Premijer lige BiH, već i na klupama.

Tek četiri trenera iz Bosne i Hercegovine angažovana su u najvišem rangu takmičenja, dok preostalih šest dolazi iz inostranstva.

Sve veći broj stranih fudbalera i trenera u Premijer ligi BiH otvara pitanje dugoročne strategije razvoja domaćeg fudbala. Da li je bh. elite regionalna "deponija" ili razvojna liga?

Iako dolazak igrača iz inostranstva može podići konkurenciju i kvalitet lige, očigledno je da domaći kadar sve teže dolazi do prostora za afirmaciju. Bez jasnog balansa između rezultatskih ambicija i sistemske podrške domaćim igračima i trenerima, bh. fudbal rizikuje gubitak vlastitog identiteta, onog po kojem je nekada bio prepoznat i cijenjen širom regiona.