Nevjerovatno, ali istinito. Fudbal je jedini režiser koji može smisliti ovakve scenarije.

Sredinom oktobra 2019. godine, pod reflektorima zeničkog Bilinog polja, Dženis Burnić stajao je mirno dok je svirala njemačka himna. Nosio je "pogrešan" dres, a na drugoj strani terena, spreman za borbu, čekao ga je Ermedin Demirović. Bili su rivali, razdvojeni sportskim državljanstvom.

Godine su prošle, a sudbina je odigrala maestralan potez. Posljednjeg dana marta njih dvojica su se zagrlili u suzama radosnicama. Bosna i Hercegovina je osigurala plasman na Svjetsko prvenstvo nakon više od 10 godina čekanja.

Dok je Demirović godinama gradio status novog lidera i stuba A tima, Burnić je dolaskom Sergeja Barbareza na kormilo Zmajeva promijenio sportsko državljanstvo i postao A reprezentativac BiH. U toj U-21 generaciji stasavali su i Martin Zlomislić te Nihad Mujakić.

Ovo nije samo priča o jednoj utakmici, već o fenomenu koji traje.

Sjećate li se Grbavice prije deset godina? Amir Hadžiahmetović protiv Harisa Tabakovića. Jedan Bosanac, drugi Švicarac. Mladići koji su se tada borili pod drugačijim zastavama poslije Italije su uglas pjevali "Poljem se širi miris ljiljana".

Ista matrica prati i mlađe Zmajeve. Dedić, Barišić i Bašić su 2021. godine vodili rat protiv Armina Gigovića, tadašnjeg mladog reprezentativca Švedske. Danas? Danas su to kockice istog mozaika.

Bivši rivali čine okosnicu reprezentacije koja će braniti boje Bosne i Hercegovine na najvećoj svjetskoj sceni.  Historija će možda pamtiti njihove međusobne duele iz mladosti, ali više nisu na suprotnim stranama. Sada su jedan tim i jedna država.