Ispadanje Željezničara od Kopera u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu otvorilo je više pitanja. Dok se kroz izjave trenera i navijača najviše potencira manjak realizacije i golgetera koji bi trebao rješavati utakmice, slika s terena ukazuje na dublje strukturne slabosti, naročito u defanzivi.

Četiri primljena gola u dvije utakmice protiv Kopera signal su da odbrana nije dovoljno stabilna ni kompaktna. Treba imati na umu da je riječ o gotovo potpuno novoj zadnjoj liniji, kojoj očito nedostaje uigranosti, koordinacije i međusobnog razumijevanja.

Protiv Kopera su zadnju liniju činili Troupee, Seedorf, Karamarko, Alić. Samo Karamarko je bio na Grbavici prošle sezone, a ostala trojica stigla su ovog ljeta. I osigurač ispred odbrane Erick ovosezonsko je pojačanje Plavih.

Sistematski, Željezničar je u oba meča imao periode dominacije i posjeda, ali bez konkretnog učinka u završnici. No zabrinjavajući su i načini na koje su primani golovi. Često nakon individualnih grešaka, lošeg zatvaranja prostora ili sporog povratka u fazu odbrane. Takve slabosti, na evropskom nivou, ne opraštaju se.

Željo mora tražiti rješenja u oba pravca - kako u pronalasku pouzdanog realizatora, tako i u dodatnom defanzivnom balansu. Jer bez sigurnosti pozadi, ni najbolji napadač neće moći nadoknaditi ono što curi u drugoj trećini terena.