Analitičari strahuju od nuklearnog bljeska u Teheranu, dok istovremeno raste uvjerenje u nevjerojatan preokret u režiji Donalda Trumpa.

Iranska nuklearna postrojenja miruju pod okriljem krhkog primirja, a mnogi se pitaju je li Washington nasjeo na lukavstvo Teherana.

Kritičari upozoravaju na mogućnost da ovo zatišje uđe u historiju kao sudbonosna greška koja je iranskim naučnicima kupila vrijeme za dovršetak atomske bombe.

U tom slučaju, Trumpovo povlačenje kočnice ne predstavlja znak snage, već opasnu odgodu neizbježnog sukoba s nuklearno naoružanim režimom koji nema šta izgubiti nakon smrti ajatolaha Khameneija.

Novi narativ iz krugova bliskih Bijeloj kući sugerira nešto posve drugačije i znatno lukavije.

Prema toj teoriji, Trumpov najbolji potez nije invazija, nego proglašenje apsolutnog trijumfa nad oslabljenim protivnikom.

Definirajući Iran kao silu koja je uspješno obuzdana i poražena ekonomskim pritiskom, Trump bi mogao zatvoriti ovo poglavlje pod vlastitim uvjetima.

Time bi Teheranu oduzeo ulogu žrtve, umirio američku javnost zasićenu vječnim ratovima i ostavio iransko vodstvo u vakuumu – paralizirano između želje za bombom i straha od potpunog uništenja.

Uspije li Trump nametnuti svoj narativ o pobjedi, ostvarit će najveći diplomatski podvig stoljeća.

Odluči li iranski režim srušiti tu iluziju spektakularnim nuklearnim testom, svijet će se probuditi u novoj, mračnijoj eri.

Granica između mira i nuklearnog ponora nikada nije bila tanja, a konačan ishod zavisi od toga ko će prvi popustiti.