U hodnicima britanske vlade dominira jeziva tišina dok se čeka sljedeća objava Donalda Trumpa. Pitanje koje muči London više nije diplomatsko, već egzistencijalno. Ima li Velika Britanija hrabrosti proglasiti neutralnost i oprati ruke od sukoba koji miriše na globalni kolaps? Dok Donald Trump psovkom rješava svjetsku sigurnost, Britanci se pitaju jesu li i dalje "poseban saveznik" ili samo kolateralna žrtva nepredvidive politike Bijele kuće, navodi se u analizi The Palestine Chronicle.

Godinama je London igrao ulogu mlađeg, ali lojalnog partnera Washingtonu. No Trumpov najnoviji ultimatum u kojem Iranu obećava pakao ako do utorka ne otvori Hormuški moreuz – natjerao je britansku javnost na pobunu.

Sjećanja na Irak još peku, a poruka s ulica je jasna: "Ovo nije naš rat!"

Ipak, geopolitički lanci su kratki. Britanske baze i flota u Zaljevu toliko su uvezane s američkim zapovjedništvom da bi proglašenje neutralnosti u ovom trenutku izgledalo kao diplomatsko samoubistvo.

Ulje na vatru dolila je šokantna zahvala Benjamina Netanyahua, koji je Trumpu javno čestitao na "savršenoj misiji" spašavanja pilota. Za London je to bio hladan tuš – potvrda da se strategija ne piše u Pentagonu, već se diktira iz Tel Aviva.

Dok Teheran ismijava Trumpa kao "Netanyahuovu marionetu", Britanija se bori s osjećajem da je uvučena u tuđi scenarij u kojem nema pravo glasa, ali ima obvezu slati svoje vojnike u vatru.

Britanska vlada trenutno pokušava izvesti nemoguće, ostati tiha dok rakete lete iznad Dubaija, a Trump psuje iranske lidere. Svaki pokušaj odmicanja od Washingtona mogao bi značiti ekonomsku izolaciju, dok bi slijepo praćenje Trumpa značilo direktan ulazak u iranski nišan.

Može li London reći ne čovjeku koji diplomatiju vodi rječnikom ulice ili će ponovno, po ko zna koji put, pognuti glavu i krenuti u marš prema ambisu, zaključuje se u analizi.