Iako je sukob u Iranu možda privremeno utihnuo, pravi poremećaj događa se u samom srcu zapadnog vojnog poretka.  Donald Trump više ne skriva svoj prezir prema onome što naziva "evropskim parazitizmom". Trump je shvatio ono što elita u Briselu odbija prihvatiti. Za uništenje saveza nije potreban potpis na dokumentu, već samo strateška tišina, navodi analiza The American Conservativ časopisa.

NATO se godinama ne održava na snazi tenkova, već na nečemu daleko krhkijem, na političkoj teologiji.

To je gotovo vjersko uvjerenje da će američki nuklearni arsenal automatski biti aktiviran za svaki pedalj evropske zemlje.

Međutim, Trump planira primijeniti strategiju "Irskog pozdrava" (Irish Goodbye) – on ne mora službeno napustiti prostoriju, dovoljno je da prestane sudjelovati u razgovoru.

Povlačenjem američkih komandanata i ignoriranjem zajedničkog planiranja, Trump pretvara NATO u ljušturu.

Član 5 saveza zapravo je pravno šupalj. Historija nas uči da on nikada nije garantirao rat, on garantira samo "akciju po nahođenju".

U Trumpovoj verziji stvarnosti, ta bi akcija mogla biti slanje buketa cvijeća napadnutom savezniku umjesto nosača aviona.

Glavni argument zagovornika NATO-a – onaj o neizbježnoj ruskoj invaziji na srce Evrope – polako puca pod težinom stvarnosti.

Rat u Ukrajini ogolio je ruske limite, dokazujući da Moskva nema kapacitet za obnovu sovjetskog imperija. Insistiranje na tome da je stotinu hiljada američkih vojnika nužno za odbranu bogatog kontinenta od 450 miliona ljudi više nije strategija, nego farsa.

Američka zaštita postala je toksična jer potiče "naučenu bespomoćnost" kod Evropljana. Dok god Washington plaća račune i preuzima rizike, Pariz i Berlin neće imati nikakav stvarni motiv da izgrade vlastitu, vjerodostojnu vojsku.

Pitanje koje Trump postavlja, a koje transatlantski establišment smatra bogohulnim, glasi: Zašto bi Cleveland riskirao nuklearni pepeo zbog Varšave ili Tallinna? Interesi koji su stvorili NATO – prvenstveno sprečavanje sovjetske dominacije nad njemačkim industrijskim resursima odavno su mrtvi.

Danas su ulozi za Ameriku u Evropi marginalni, a prijetnje nuklearnim uništenjem u ime tuđih granica postaju potpuno nevjerodostojne.

Trumpov bijes zbog Irana možda je impulzivan i pogrešno usmjeren, ali njegova je dijagnoza NATO-a hirurški tačna. On ne ruši savez, on samo razmiče zavjesu i pokazuje da iza nje više nema nikoga, navodi analiza.

Ono što gledamo nije samo hir jednog predsjednika, već bolan povratak realpolitici. Održavanje NATO-a na "aparatima" samo produžuje evropsku deluziju o vlastitoj sigurnosti.

Trumpov pritisak je koristan jer djeluje kao šok-terapija koja bi konačno mogla natjerati Evropu da se pogleda u ogledalo i shvati da je vrijeme dječijih dodataka na sigurnost prošlo.

Ako se američki kišobran sklopi, Evropa će se morati ili ozbiljno naoružati ili suočiti s posljedicama vlastite pasivnosti, zaključuje analiza.