Izjava Zorana Milanovića o srbijanskom naoružavanju i sigurnosti Bosne i Hercegovine nije tek usputni politički komentar. To je jasan signal da se temelji na kojima smo počivali decenijama opasno ljuljaju. 

Glavna stvar koju regionalna groteskna antiamerička propaganda namjerno prešućuje je veliki strateški zaokret.

Za Washington je Rusija danas tek sporedna smetnja. Glavna meta je Kina. Amerika seli svoje resurse na Pacifik, a Evropi ispostavlja račun. Sami plaćajte svoju odbranu i sami se nosite s Putinom, poruka je iz Washingtona.

Iako tzv. "duboka država" u SAD-u zna da je Amerika slabija bez Evrope, prioriteti su se promijenili. Sigurnosni kišobran pod kojim smo decenijama mirno spavali postaje selektivan i šupalj. 

Tu dolazimo do mita o "velikom ruskom bratu". Američko-izraelski udar na Iran ogolio je suštinu. Rusija ne može (ili neće) braniti nikoga. Moskva je politički, tehnološki i ekonomski zavisna od Zapada i, što je ključno, neraskidivo je uvezana s Izraelom.

Njih ne spaja ideologija, već hladni pragmatizam i zajednička priča o borbi protiv tzv. islamskog radikalizma. Podatak da se baš u Moskvi nalazi najveći muzej židovske kulture na svijetu najbolje govori o toj pupčanoj vrpci.

U toj velikoj trgovini moći, Milanovićeva tvrdnja da Izrael jača Srbiju dobija svoj mračni smisao. Srbija ne dobija sofisticirano oružje zato što je moćna, već zato što je dio dogovora. Rusija se ne miješa na Bliskom istoku, dok Izrael zauzvrat održava naoružanim ruske eksponente na Balkanu.

Milanović, kao ljevičar koji svjesno ili nesvjesno baštini marksovski skepticizam prema zapadnim strukturama, igra krajnje kontradiktornu igru. Dosad je redovno hranio srpske nacionalne narative – sjetimo se samo njegove izjave da je "Kosovo oteto od Srbije", što mu je donijelo neskrivene simpatije u Beogradu. Istovremeno, on otvoreno zagovara rusku politiku u Ukrajini i pokazuje simpatije za Iran, ignorišući brutalnu realnost našeg terena.

Međutim, sada nastupa potpuno drugačije. Odjednom, isti taj Milanović koji je "razumio" srpske i ruske pozicije, počinje zvoniti na uzbunu zbog srbijanskog naoružavanja. 

Uzbuna Milanovića o srbijanskom naoružavanju mogla bi dobiti na značaju, ako Ukrajina kao dio američko-ruskog dogovora padne. U tom slučaju ruska vojna čizma dolazi direktno na prag Mađarske i Srbije. S Orbanom i Vučićem kao ruskim isturenim bazama, Hrvatska i Bosna postaju prva meta na potencijalnoj novoj liniji fronta. Milanovićev proruski stav u tom bi slučaju postao omča oko vrata vlastitoj sigurnosti.

Sve oči su uprte u predstojeće izbore u Mađarskoj. Ako Viktor Orban padne, ruši se cijela kula od karata koja trenutno drži regiju u napetosti.

Bez tog "trojanskog konja" u srcu Evrope, plan slabljenja EU-a gubi svoj glavni oslonac na Balkanu.