Vozači koji često skupljaju kazne zbog prebrze vožnje u New Yorku mogli bi završiti s uređajem u automobilu koji im jednostavno neće dopuštati da voze brže od dozvoljenog.

Guvernerka Kathy Hochul potpisala je zakon kojim se omogućava pilot-program ugradnje takozvanih Intelligent Speed Assistance uređaja u automobile najgorih saobraćajnih prekršilaca, odnosno vozača koji uporno krše ograničenja i time ugrožavaju ostale učesnike u saobraćaju, piše Autoklub.hr.

Ideja je jednostavna, ali politički i tehnički vrlo osjetljiva. Uređaj koristi GPS i podatke o ograničenjima brzine kako bi spriječio vozilo da prekorači dozvoljenu brzinu. Prema lokalnim izvještajima, mjera će se odnositi na vozače koji u 12 mjeseci skupe najmanje 16 prekršaja zabilježenih kamerama za brzinu. Ko odbije ugradnju mogao bi dobiti kaznu od 1.500 do 2.500 dolara, a u krajnjem slučaju i ostati bez mogućnosti registracije vozila.

To više nije klasična saobraćajna kazna, nego pokušaj da se opasnim vozačima fizički ograniči mogućnost ponavljanja prekršaja.

New York time zapravo priznaje da novčane kazne kod dijela vozača jednostavno ne djeluju. Ako neko u godinu dana skupi 16 prekršaja zbog brzine, problem očigledno nije u zaboravu, lošoj procjeni ili jednom trenutku nepažnje, nego u obrascu ponašanja.

Mjera je dio šireg paketa saobraćajne sigurnosti. New York proširuje i upotrebu automatskog nadzora brzine u zonama radova, a uvodi se i snažniji sistem kamera za vozače koji nezakonito prolaze pored zaustavljenih školskih autobusa.

U američkom kontekstu to nije mala stvar jer su saobraćajne kazne, osiguranje i sudski postupci tamo često povezani u mnogo složeniji i skuplji sistem nego u Evropi.

Ured guvernerke navodi da stanovnici New Yorka za autoosiguranje u prosjeku plaćaju više od 4.000 dolara godišnje, oko 1.500 dolara više od američkog prosjeka, pri čemu se kao razlozi navode prevare, sudski sporovi, pravne rupe i slaba provedba zakona.

Zanimljivo je da se ovdje spajaju dvije teme koje se obično posmatraju odvojeno – sigurnost saobraćaja i troškovi osiguranja. New York želi smanjiti broj nesreća, ali i ograničiti štetu koju najrizičniji vozači stvaraju cijelom sistemu. Zato se u paketu spominju i mjere protiv prevara u osiguranju, ograničenja odšteta za vozače koji su u trenutku nesreće učestvovali u kriminalnim aktivnostima, bili pijani, neosigurani ili počinili teško krivično djelo.

Naravno, ovakva mjera otvara i pitanja privatnosti, nadzora i tehničke pouzdanosti. Automobil s GPS blokatorom brzine više nije samo prijevozno sredstvo, nego vozilo čije se ponašanje aktivno ograničava izvana. Ipak, New York za sada ne uvodi opštu obavezu za sve vozače, nego cilja najekstremnije prekršioce.

Za Evropu je ova priča zanimljiva jer novi automobili sve češće već imaju sisteme upozorenja na ograničenje brzine i inteligentnu pomoć vozaču, ali oni uglavnom ne djeluju kao kaznena mjera za pojedinca. New York ide korak dalje. Ne pokušava samo upozoriti vozača, nego ga, nakon dugog niza prekršaja, tehnički prisiliti da poštuje ograničenje. Ako se pilot-program pokaže uspješnim, nije teško zamisliti da će ga poželjeti i drugi veliki gradovi. A tada bi se rasprava o prebrzoj vožnji mogla promijeniti iz temelja – od pitanja "kolika je kazna" prema mnogo neugodnijem pitanju: "treba li nekim vozačima uopšte dozvoliti da njihov automobil ide brže nego što zakon dopušta?"