Karcinom dojke jedan je od vodećih javnozdravstvenih izazova za žene širom svijeta.

Koliko tačno žena u Bosni i Hercegovini godišnje oboli od raka dojke niko pouzdano ne zna, jer ne postoje registri oboljelih.

No ono što se zna, kaže mr. sci. dr. Una Delić, specijalista radiolog u Centru za dojku u Sarajevu, jeste da brojke stalno rastu, a starosne granice sve više se pomijeraju na način da mlađe žene obolijevaju.

Redovni preventivni pregledi najmoćnije su oružje u borbi protiv raka dojke.

Okrivanjem bolesti u ranoj fazi šanse za izlječenje daleko su veće, a liječenje je znatno manje invazivno.

Stručnjaci naglašavaju da mamografski pregledi omogućuju rano otkrivanje raka, često prije pojave simptoma, kada su mogućnosti liječenja najbolje.

No na mamografski pregled ne možete prije 40. godine života.

- Kada su se pravile smjernice, karcinom dojke bio je "rezervisan" za stariju populaciju, nije se očekivalo da će sve mlađe generacije obolijevati. No sad imamo situaciju da se kod djevojaka u 20. godinama otkriva rak. Smjernice nam govore da se preventivni mamografski pregled, negdje jednom godišnje u svijetu, a negdje u dvije godine, radi od 40. godine života i to se ne pomijera. Od srednjih 20. do 40. godine, u zavisnosti da li imate genetske predispozicije, savjetuje se ultrazvuk dojke (UZV). Ako je neko iz porodice imao karcinom, ultrazvuk se preporučuje u ranim 20. godinama života. Prednost ultrazvučnog pregleda je što je lako dostupan, brz i jednostavan - objašnjava Delić.

No za stopostotnu tačnost djagnoze idealna je kombinacija ultrazvuka i mamografije.

- Kod mlađih žena, onih koje su u reproduktivnoj dobi, povećana je količina žljezdanog tkiva. Odnos žlijezda i masti diktira kako će izgledati mamografski nalaz. Što je veća količina žljezdanog tkiva, to je manje senzitivan mamografski pregled. Već od 40. godine života, kada počinje perimenopauza i smanjivanje žljezdanog tkiva, preporučuje se mamografija. Ona ima svoje prednosti jer prepoznaje mikrokalcifikate koji su najčešće prekanceroze ili karcinom in situ koji se ne može napipati ili vidjeti na ultrazvučnom pregledu - navodi Delić.

Naglašava kako mamografski pregled nije opasan iako je "najveće zlo" upravo na toj vrsti pregleda.

- Najčešće možemo čuti da karcinom nastaje stiskanjem dojke što nije tačno, jer on nastaje na DNK lancima. Po tome svaki pad ili udarac uzrokovao bi rak. Također, nekad prije pregled je bolio, danas imamo 3D aparate, a oštrina slike digitalno ne zahtijeva pritisak na dojku kao nekada. I treća stvar o kojoj se najviše govori, jer zračenje tokom pregleda. Ono je na mamografiji minimalno i uspjereno je i opravdano za medicinsku dijagnostiku. Ono što treba znati jeste da tokom mamografskog pregleda dobijete manje zračenja nego što ga privučete iz okoline - istakla je Delić.

Nekoliko je vrsta radioloških pretraga - Magnetna rezonanca, CT, ultrazvuk, RTG.

Sagovornicu smo upitali - kako se odlučuje koja pretraga ima smisla i zašto "napraviti sve" često nije najbolji put do dijagnoze?

- Rekla bih da svaka dijagnostička metoda ima svoju prednost i mane. Magnetna rezonca jeste kraljica dijagnostike, ali joj je mana što su za nju duge liste čekanja, pregled dugo traje, nije komforan i poprilično je skup. U trijaži se uzima u obzir komfor, brzina, koštanje te šta je na kraju najbolje za pacijenta. Ako se dijagnostika može obaviti CT-om koji traje nekoliko minuta, zašto da pacijent čeka mjesecima na magnetnu rezonancu i leži 45 minuta u aparatu... Svaka od metoda pretrage ima svoju prednost, u nekom redu trijaže na prvom mjestu su ultrazvuk ili rentgen, a kasnije se, samo u slučaju potrebe, pacijent šalje na CT ili magnetnu rezonancu - govori Delić.         

Na pitanje, što je najvažnije kada se simptomi i nalaz ne poklapaju - ponoviti pretragu, promijeniti metodu, tražiti drugo mišljenje ili se vratiti kliničkom pregledu - Delić odgovara da to u svakom slučaju ne treba ignorirati. 

- Kada imamo diskrepancu između radiološkog i kliničkog nalaza uvijek se treba vratiti kliničkom nalazu, odnosno potvrditi ili otkloniti sumnju koju je kliničar dao. U medicinskoj trijaži to je put kojim pacijent treba da ide, da ima dobar klinički pregled, da kliničar izrazi sumnju na određeno oboljenje i da ga onda radiolog potvrdi ili odbije. Uvijek se vraćamo simptomima i kliničkoj slici. Sve dok ne dobijemo jasnu i radilošku i radnu dijagnozu ne odustajemo. Da li to znači da ćemo ponavljati isti pregled ili primijeniti drugu metodu to je do ljekara koji vodi pacijenta. Cilj je pomoći pacijentu, a to ćemo uraditi primjenom prave metode - naglašava Delić.   

Što bi pacijenti trebali zapamtiti kad čitaju radiološki nalaz, a onda krenu "googlati" svoju dijagnozu? Kome se javiti, šta pitati ljekara i kada tražiti drugo mišljenje, upitali smo još specijalistu dijagnostičke radiologije. 

- Pogrešno je biti sami sebi doktor. Radiološki nalaz je specijalistički nalaz kojeg treba tumačiti ljekar specijalista i iz njega izvlačiti ono što je pacijentu potrebno. Iz tih informacija planira se dalji put pacijenta. Pogrešno je u 21 stoljeću da pacijenti tumače nalaze na internetu traže rješenje ili u online grupama, što je česta pojava. Treba naći ljekara kojem vjerujete i držati se njegovih savjeta. Drugo mišljenje nikada nije sporno, ali tražiti beskrajan broj mišljenja je gubitak vremena - kazala je Delić.