U zemlji u kojoj su svi moralni arbitri, osim onih koji imaju pravo da to budu, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković odlučio je da javnosti objasni šta je "grijeh" u ramazanu i ko ima pravo biti "sin ove zemlje".

Nije mu prvi put. Ima on tu naviku da na brzinu reaguje, tumači, i s visine "poduči", naročito one koji ne spadaju u njegov politički ni vjerski registar.

Povod za njegovu posljednju "vjersku poduku" bio je govor reisul-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića u Gradačcu, na otvorenju Sviračke džamije. Tačnije, dio govora: "Danas je ovdje s nama trebao biti naš sin. Nema ga. Borio se za ovaj narod i ovu zemlju. Fadil Novalić. To mi u Gradačcu nećemo zaboraviti. Ovaj grad zna pamtiti. Znamo sve. Znamo poimenice sve."

Nije slučajno što se ministar Konaković uhvatio baš ramazana i posta, znao je da će to zvučati teško, "vjernički", baš onako kako voli, da bude i ministar i vjeroučitelj, i sudija i svjedok. Idealna prilika da premjeri tuđe "grijehe" i da vrhovnog vjerskog poglavara poduči vjeri.

To je onaj nivo vjerske svijesti u kojem se post koristi kao argument, a Bog kao "svjedok odbrane" i "saradnik" u još jednoj predstavi o vlastitoj ispravnosti i borbi za "zdravu i snažnu zajednicu, snažno društvo".

Po istom obrascu selekcije, Konaković podsjeća i na presudu bivšem premijeru entiteta FBiH Fadilu Novaliću, s istom revnošću s kojom prešućuje vlastite sudske presude, i po ko zna koji put najavljuje da će je štampati, dijeliti, objavljivati, digitalizirati.

U njegovom tumačenju morala, presuda je sveta, ali samo dok pogoduje njemu i njegovima. Kad ne pogoduje, postaje "montirani proces" ili "pakovanje". Tako nekako izgleda pravda kad je mjere političari – elastična, prenosiva, prilagođena trenutku i širokoj publici.

Ovdje se valja podsjetiti press konferencije, održane u aprilu prošle godine, na kojoj je ustao u odbranu svojih prijatelja osumnjičenih da su povezani s narko-šefom Edinom Gačaninom.

– Upozoravam sve koji pakuju u ovom procesu da se neće dobro provesti. Koliko god da nije dozvoljen kriminal, nije dozvoljeno ni pakovanje – poručio je tada iz zgrade Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Dakle, iz institucije države.

I to mu je, naravno, bilo sasvim u redu.

Pa, kome da on morališe i drži lekcije o državi, institucijama, vjeri, moralu ili presudama?

Fadil Novalić je pravosnažno osuđen u predmetu "Respiratori". Dakle, po važećem zakonu, on ima status osuđene osobe za krivično djelo, što u formalnom smislu znači da je, prema sudskoj odluci, kriv. No, njegov slučaj ima ozbiljna obilježja političke presude.

Konaković jeste u pravu kad kaže da Novalića mnogo više ljudi u ovoj zemlji zove pravim imenom - samo što to ime nije "kriminalac". Ako već vjeruje u brojke i činjenice, mogao bi naručiti istraživanje, da konačno sazna koliko ljudi u ovoj zemlji zaista misli da je Fadil Novalić "kriminalac". Rezultati bi ga, bojim se, zatekli.

Kriminalac nije svako ko je osuđen, kao što pošten čovjek nije svako ko se potpisuje ispod moralnih i patriotskih lekcija. Poput ministra Konakovića.

Ili Igora Stojanovića, još jednog moralizatora, koji je u napadu na reisul-ulemu stao rame uz rame sa Konakovićem, predući o "rušenju institucija". Treba li i podsjetiti da je Stojanović dio političkog saveza koji je bez treptaja pristao na njihovu suspenziju?

Reisul-ulema ne duguje nikome ništa, ne šuti i ne traži dozvolu da govori. Ne čeka instrukcije iz kabineta ni saglasnost iz centrale – nije ni opozicija, ni koalicija, ni projekat. Zato ga politika ne podnosi, jer ga ne može kontrolisati.

Nije im ni otvoreni protivnik ni saveznik, i to ih najviše nervira i izluđuje.

– Znamo sve. Znamo poimenice sve – drugi je dio njegovog govora u Gradačcu.

Ništa za dodati.

(Preporod.info)