Majke Srebrenice podnijele su zahtjev Općini Srebrenica za izgradnju spomen-obilježja na pet lokacija masovnih grobnica u Zelenom Jadru, tražeći pravo na sjećanje i istinu o genocidu počinjenom u julu 1995. godine, dok istovremeno upozoravaju da bez priznanja zločina nema zajedničke budućnosti.

Udruženje Pokret "Majke enklava Srebrenica i Žepa" u dopisu poslanom općinskom načelniku Milošu Vučiću se poziva na Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, u kojem se navodi da porodice nestalih ili njihova udruženja mogu zatražiti da se mjesta ukopa i iskopavanja obilježe, bez obzira na broj žrtava, odnosno nestalih osoba.

Šehida Abdurahmanović, članica Upravnog odbora Udruženja, kazala je da podnošenje zahtjeva za obilježavanje masovne grobnice nije važno samo preživjelim žrtvama genocida, već i budućim generacijama.

- Prosto da se zna šta se desilo, kome se desilo, od koga, i da se nikada i nikome više to ne ponovi. To je negdje naša misija otkako radimo, od kraja rata - rekla je.

Abdurahmanović je navela da udruženja nemaju saradnju s Općinom Srebrenica. Prethodni načelnici, prema njenim riječima, čak se nisu nikad udostojili da dođu u Memorijalni centar ni da se sastanu s majkama.

- Bez istine i pravde, bez priznanja genocida, nema zajedničkog života ni budućim generacijama - rekla je Abdurahmanović.

Ramizi Gurdić su u julu 1995. godine ubijeni sinovi Mustafa i Mehrudin te suprug Junuz. Njihove posmrtne ostatke je pronašla u grobnicama u kojima su nakon rata pronađena tijela stotina žrtava genocida u Srebrenici.

Ramiza je s novinarima Detektora prvi put u julu prošle godine otišla na jednu od grobnica u Zelenom Jadru. Junuzovo gotovo kompletno tijelo ekshumirano je 2010. godine upravo u jednoj od njih, a Ramiza kaže kako je saznala da je ubijen u Kravici.

Podnošenje zahtjeva za obilježavanje masovne grobnice na Zelenom Jadru smatra odgovornim potezom.

- Ja uvijek kažem da moramo pričati, jer šutnja je bol. Nikad nisam šutjela, niti ću, jer moja dva sina – Mustafa i Mehrudin – i muž, koji je ubijen u Jadru… Ja sam obišla cijeli Jadar, gledala masovne grobnice. Moj je muž ubijen u Kravici, ali ja sam njegove kosti našla u Jadru - rekla je Gurdić.

Posmrtne ostatke muža ukopala je na kolektivnoj dženazi 2009. godine.

- Sina Mehrudina sam kopala dva puta, ali nisam ga cijelog ukopala, fali još glava. Ja kažem – nije ga majka rodila bez glave, rodila ga je kao lijepu lutku - kazala je ona u razgovoru za Detektor.

Od općinskih vlasti očekuje da će dati dozvolu za obilježavanje masovne grobnice.

- Ako imaju imalo volje i sažaljenja prema majkama, trebali bi to odobriti - rekla je.

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine krajem februara je Udruženju izdao prvu potvrdu za obilježavanje masovnih grobnica, kako bi se postupak obilježavanja masovnih grobnica Zeleni Jadar, iz kojih su ekshumirana tijela osoba ubijenih u genocidu u julu 1995. godine, mogao pokrenuti u skladu sa Zakonom o nestalim osobama.

Prema "Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH", u kojoj je Detektor analizirao presude Haškog tribunala, vijeća su utvrdila, između ostalog, da su tijela ubijenih u Kravici zakopana u Glogovi i Ravnicama, na mjestu koje je ocijenjeno kao primarna grobnica. Potom su tijela iz Glogove prebačena u sekundarne grobnice u Zelenom Jadru, Blječevi, Budaku i Zalazju.

Zakon o nestalim osobama u BiH, koji postoji već 20 godina, predviđa mogućnost obilježavanja masovnih grobnica. Do danas ta mogućnost nije mnogo korištena zbog niza prepreka.